Bíblia CROAT
Gênesis 2
1 Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2 I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini.
3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uini.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. <p> Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
5 jo nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo ne bijae niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju i nije bilo ovjeka da zemlju obrauje.
6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku.
7 Jahve, Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua.
8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti ovjeka koga je napravio.
9 Tada Jahve, Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u etiri kraka.
11 Prvom je ime Pion, a optjee svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjee svu zemlju Ku.
14 Trea je rijeka Tigris, a tee na istok od Aura; etvrta je Eufrat.
15 Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrauje i uva.
16 Jahve, Bog, zapovjedi ovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti!"
18 I ree Jahve, Bog: "Nije dobro da ovjek bude sam: nainit u mu pomo kao to je on."
19 Tada Jahve, Bog, naini od zemlje sve ivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih ovjeku da vidi kako e koju nazvati, pa kako koje stvorenje ovjek prozove, da mu tako bude ime.
20 ovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ivotinjama u polju. No ovjeku se ne nae pomo kao to je on.
21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22 Od rebra to ga je uzeo ovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede ovjeku.
23 Nato ovjek ree: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! enom neka se zove, od ovjeka kad je uzeta!"
24 Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu i bit e njih dvoje jedno tijelo.
25 A bijahu oboje goli – ovjek i njegova ena – ali ne osjeahu stida.
