Gênesis 37

¹ A Jakov se bijae nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridolica – u zemlji kanaanskoj.

² Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladi, u dobi od sedamnaest godina, Josip je uvao stada sa svojom braom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.

³ Izrael je volio Josipa vie nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove starake dobi; i on mu napravi kienu haljinu.

⁴ Kako njegova braa opaze da ga njihov otac voli vie od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rije progovoriti.

⁵ Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj brai, a oni ga zbog toga jo vie zamrze.

⁶ "Posluajte", ree im, "san to sam ga usnio!

⁷ Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vai snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."

⁸ Njegova ga braa upitae: "Kani li nad nama zakraljevati? Hoe li nam biti gospodar?" I jo ga vie zamrze zbog njegova prianja o snovima.

⁹ Usni on jo jedan san te ga ispria svojoj brai: "Jo sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"

¹⁰ Kad je to ispriao svome ocu, ukori ga otac i ree mu: "to znai taj san to si ga usnuo? Zar emo doi ja, tvoja majka i tvoja braa pa ti se do zemlje klanjati?"

¹¹ I dok su braa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmiljao o svemu.

¹² Jednom njegova braa odu uvati oeva stada blizu ekema.

¹³ Izrael ree Josipu: "Tvoja braa uvaju stada kod ekema, pa hajde da te poaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

¹⁴ Potom e mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ekem.

¹⁵ Neki ovjek nae ga gdje luta poljem pa ga upita: "to trai?"

¹⁶ "Traim brau", odgovori. "Moe li mi kazati gdje uvaju stada?"

¹⁷ A ovjek ree: "Odavde su otili. uo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braom i nae ih u Dotanu.

¹⁸ Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribliio, ponu se dogovarati da ga ubiju.

¹⁹ I jedan drugom ree: "Eno stie onaj sanjar!

²⁰ Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu atrnju! Moemo kazati da ga je prodrla divlja zvijer. Vidjet emo to e biti od njegovih snova!"

²¹ Ali kad je to uo Ruben, pokua da ga izbavi iz njihovih aka. I ree: "Nemojmo oduzimati njegova ivota!

²² Ne prolijevajte krvi" – dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u atrnju u pustari; ali ne diite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih aka i odvesti ocu.

²³ Ali kad je Josip stigao brai, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kienu to je bila na njemu;

²⁴ pograbe ga i bace u atrnju. atrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.

²⁵ Potom sjednu da ruaju. Kako podignu svoje oi, opaze povorku Jimaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

²⁶ Tada ree Juda svojoj brai: "to emo postii ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?

²⁷ Hajde da ga prodamo Jimaelcima; ali ne diimo na nj ruke. Ta on je na brat, nae meso." Braa ga posluaju.

²⁸ Uto naiu ljudi, midjanski trgovci. Braa izvuku Josipa iz atrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jimaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

²⁹ Kad se Ruben vratio k atrnji i vidio da Josipa nema u atrnji, razdere svoju odjeu.

³⁰ A kad se vratio svojoj brai, povika: "Djeaka nema! Kamo u ja sad?"

³¹ A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoe u krv.

³² Kienu haljinu otpreme ocu i porue: "Ovo smo nali; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."

³³ Prepozna je on pa ree: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

³⁴ I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorniku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivae svoga sina.

³⁵ Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove keri nastojali utjeiti, ali se on ne mogae utjeiti. Govorio je: "Ne, sii u k svome sinu u eol tugujui!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

³⁶ A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku strae.