Gênesis 47

¹ Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braa stigoe sa svojim ovcama i govedima i sa svime to imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u goenskom kraju."

² I uzevi petoricu izmeu svoje brae, uvede ih faraonu.

³ Onda faraon zapita njegovu brau: "ime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoari, ba kao to su bili nai preci.

⁴ Doli smo da potraimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoe faraonu, "jer je nestalo pae za stada tvojih slugu, strana glad pritite kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u goenskom kraju."

⁵ [5a] Faraon ree Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u goenskom kraju. A ako zna da meu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoe u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to u, ree Josipu: "Budui da su tvoj otac i tvoja braa doli k tebi,

⁶ [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju brau u najboljem kraju."

⁷ Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.

⁸ A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

⁹ Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalakog ivljenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ivota; ne dostiu brojem godine ivljenja na zemlji mojih otaca."

¹⁰ Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.

¹¹ Tako Josip nastani svoga oca i svoju brau davi im u vlasnitvo najljepi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.

¹² A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju brau i svu oevu obitelj sve do najmanjega.

¹³ Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strana glad: izmui ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.

¹⁴ Josip pobra sav novac to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za ito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.

¹⁵ Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipani dou k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zato da pomremo pred tvojim oima? Novca vie nema."

¹⁶ Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa u vam dati ita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo."

¹⁷ Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davae kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.

¹⁸ Kad je ona godina prola, dou k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne moemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su ve ustupljena gospodaru; drugo nita ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.

¹⁹ Zato da unitimo na tvoje oi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i nae zemlje u zakup za kruh, i tako emo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preivimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pusto!"

²⁰ Tako Josip stee faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasnitvo,

²¹ a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.

²² Jedino nije preuzeo sveenikih imanja, jer je faraon davao sveenicima odreeni dio, i tako su ivjeli od prihoda to im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.

²³ Onda Josip ree svijetu: "Budui da sam danas za faraona prekupio i vas i vau zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.

²⁴ A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ete davati jednu petinu, dok e etiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vaim domovima i za hranu vaoj djeci."

²⁵ Oni odgovore: "ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru to moemo biti faraonovi robovi."

²⁶ Tako Josip napravi za Egipat zemljini zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveenika imanja nisu prela faraonu.

²⁷ Izraelci se nastanie u zemlji egipatskoj, u kraju goenskom; u njem stekoe vlasnitvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoi.

²⁸ U zemlji egipatskoj poivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva ivota iznosila sto etrdeset i sedam godina.

²⁹ A kad se priblii vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu ree: "Ako mi eli ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!

³⁰ Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uinit u kako si rekao", odgovori.

³¹ "Zakuni mi se!" – ree. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju. <p>