Gênesis 31

¹ Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro naega oca uze Jakov; i od onoga to bi moralo pripasti naem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo."

² A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dri prema njemu kao prije.

³ Tada Jahve ree Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zaviaj, i ja u biti s tobom!"

⁴ Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,

⁵ pa im ree: "Ja vidim na licu vaega oca da se on ne dri prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.

⁶ I same znate da sam vaega oca sluio koliko sam god mogao;

⁷ pa ipak je va otac mene varao, deset mi je puta plau mijenjao. Ali Bog nije doputao da mi nanese tetu.

⁸ Ako bi on rekao: 'Svaka arena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plau', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.

⁹ Tako je Bog uzimao blago od vaeg oca pa ga meni davao.

¹⁰ Jednom, kad se stado oploivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimino bijeli i areni.

¹¹ Jo u snu aneo Boji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.

¹² A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu to se pare prugasti, mjestimino bijeli i areni. Ja sam, naime, vidio sve to ti je Laban inio.

¹³ Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zaviaj!'"

¹⁴ Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo imamo batinskog dijela u svome oinskom domu?

¹⁵ Zar nas otac nije smatrao tuinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac to ga je za nas dobio!

¹⁶ Sve bogatstvo to je Bog oduzeo naem ocu zbilja je nae i djece nae. Zato izvri sve to ti je Bog rekao!"

¹⁷ Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ene;

¹⁸ pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra to ih je stekao, stoku to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.

¹⁹ Laban bijae otiao da strie svoje ovce, pa Rahela prisvoji kune kumire koji su pripadali njezinu ocu.

²⁰ Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da e bjeati.

²¹ I pobjegne sa svim to je bilo njegovo. Ubrzo prijee Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.

²² Treeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.

²³ On povede sa sobom svoje roake te je za Jakovom iao u potjeru sedam dana hoda; stie ga na brdu Gileadu.

²⁴ Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, nou u snu, te mu ree. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlje nita, ni dobro ni zlo!"

²⁵ Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijae postavio svoj ator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.

²⁶ Onda Laban ree Jakovu: "to si to htio zavaravajui me i odvodei mi keri kao zarobljenice na mau?

²⁷ Zato si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

²⁸ Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje keri i svoju unuad! Zbilja si ludo postupio.

²⁹ U mojoj je ruci da s tobom loe postupim. Ali Bog tvoga oca noas mi ree: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme nita, ni dobro ni zlo!'

³⁰ Sada dobro, otiao si jer si eznuo za svojim oinskim domom; ali zato si mi kumire pokrao?"

³¹ Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje keri.

³² A kumire svoje u koga nae, onaj neka pogine! Ovdje pred naom braom kai to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.

³³ Tako Laban ue u ator Jakovljev, pa u ator Lein, onda u ator dviju slukinja, ali nita ne nae. Iziavi iz Leina atora, ue u ator Rahelin.

³⁴ A Rahela bijae uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu atoru, ali ih ne nae.

³⁵ Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti to ne mogu pred njim ustati jer imam ono to je red kod ena." I tako je pretraivao, ali kumira nije naao.

³⁶ Sad se Jakov raesti i zae u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov ree Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoni?

³⁷ Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet naao od svega svog kuanstva? Poloi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meu nama dvojicom.

³⁸ Za ovih dvadeset godina to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.

³⁹ Ono to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene traio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo nou.

⁴⁰ esto sam danju skapavao od ei, a obno od studeni. San je bjeao od mojih oiju.

⁴¹ Od ovih dvadeset godina to sam ih proveo u tvojoj kui etrnaest sam ti godina sluio za tvoje dvije keri, a est godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.

⁴² Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sino dosudio."

⁴³ Nato Laban odgovori Jakovu: "Keri su moje keri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve to gleda moje je. Ali to danas mogu uiniti ovim svojim kerima ili djeci koju su rodile?

⁴⁴ Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeu mene i tebe."

⁴⁵ Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,

⁴⁶ a onda ree svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.

⁴⁷ Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".

⁴⁸ Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,

⁴⁹ ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali.

⁵⁰ Ako bude loe postupao prema mojim kerima, ili ako uzme druge ene uz moje keri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da e Bog biti svjedok izmeu mene i tebe."

⁵¹ Potom Laban ree Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeu sebe i tebe:

⁵² ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neu ii na te iza ove gomile i da ti nee ii na me iza ove gomile i ovog stupa.

⁵³ Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu nai suci!" Jakov se zakune Bogom – Strahom svoga oca Izaka.

⁵⁴ Poslije toga Jakov prinese rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su no na Glavici.