Gênesis 44

¹ Onda Josip naredi upravitelju svoga kuanstva: "Napuni vree ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vree.

² A moj pehar – onaj od srebra – stavi u grlo vree najmlaega, zajedno s njegovim novcem za ito." On uini kako mu je Josip naredio.

³ Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.

⁴ Tek to su izili iz grada – nisu bili odmakli daleko – kad Josip ree upravitelju svoga kuanstva: "Na noge! Poi za onim ljudima! Kad ih stigne, kai im: 'Zato uzvraate zlo za dobro?

⁵ Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne ita iz njega proricanje? Zlo ste uinili!'"

⁶ Stigavi ih, ponovi im te rijei.

⁷ Oni odgovore: "Zato nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uine takvo to!

⁸ ak i novac koji smo nali u svojim vreama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kue tvoga gospodara!

⁹ Onaj u koga se od tvojih slugu nae, neka se usmrti, a mi drugi postat emo robovi tvome gospodaru."

¹⁰ "Premda je ono to predlae pravo", preuzme on, "ipak e samo onaj u koga se ukradeno pronae biti moj rob, a ostali bit ete slobodni."

¹¹ Bre spustie vree na zemlju i svaki svoju otvori.

¹² On je pretraivao, poevi s najstarijim i zavrivi s najmlaim. Pehar se nae u Benjaminovoj vrei.

¹³ Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.

¹⁴ Kad su Juda i njegova braa ponovo stupili u Josipov dom, jo je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.

¹⁵ Onda im Josip ree: "Kakvo je to djelo to ste ga uinili? Zar ne znate da se ovjek kao to sam ja bavi proricanjem?"

¹⁶ Nato Juda odgovori: "to bismo mogli rei svome gospodaru? to moemo kazati, ime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru – jednako nas kao i onog u koga se naao pehar."

¹⁷ "Daleko od mene da uinim tako!" – odgovori. "Nego, onaj u koga se naao pehar bit e moj rob, a vi drugi poite mirno k svome ocu!"

¹⁸ Onda mu se Juda primae i ree: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rije uima gospodara svojega i neka se tvoja srdba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu.

¹⁹ Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili jo kojega brata?'

²⁰ Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on jo ima jednog sina, roena u njegovoj starakoj dobi. Taj je najmlai. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.'

²¹ Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oi?'

²² A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeak ne moe ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'

²³ Nato si rekao svojim slugama: 'Ako va najmlai brat s vama ne doe ovamo, vie ne smijete preda me.'

²⁴ Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijei moga gospodara.

²⁵ Na nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'

²⁶ Odgovorili smo: 'Ne moemo onamo. Samo ako s nama poe na najmlai brat, sii emo, jer ne smijemo pred onoga ovjeka ako ne bude s nama na najmlai brat.'

²⁷ Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, ena mi je rodila dva sina.

²⁸ Jedan je nestao, te sam zakljuio: sigurno je rastrgan! Odonda ga vie nisam vidio.

²⁹ Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesrea snae, moju ete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u eol.'

³⁰ Ako sad doem k tvome sluzi, ocu svome, a mladi – iji je ivot tako povezan s njegovim – ne bude s nama,

³¹ on e svisnuti kad vidi da djeaka nema s nama; tako e tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca naega, dolje u eol.

³² Jer tvoj je sluga zajamio ocu svome za djeaka, rekavi: 'Ako ti ga ne vratim, bit u kriv svome ocu svega vijeka.'

³³ Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeak neka ide natrag s braom.

³⁴ Jer, kako mogu k svome ocu ako djeaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad to bi snaao moga oca."