Connect with us

Bíblia CROAT

Gênesis 3

1 Zmija bijae lukavija od sve zvjeradi to je stvori Jahve, Bog. Ona ree eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"

2 ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

3 Samo za plod stabla to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

4 Nato e zmija eni: "Ne, neete umrijeti!

5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit e vam se oi, i vi ete biti kao bogovi koji razluuju dobro i zlo."

6 Vidje ena da je stablo dobro za jelo, za oi zamamljivo, a za mudrost poeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muu, koji bijae s njom, pa je i on jeo.

7 Tada se obadvoma otvore oi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lia i naprave sebi pregae.

8 Uto uju korak Jahve, Boga, koji je etao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – ovjek i njegova ena – pred Jahvom, Bogom, meu stabla u vrtu.

9 Jahve, Bog, zovne ovjeka: "Gdje si?" – ree mu.

10 On odgovori: "uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."

11 Nato mu ree: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"

12 ovjek odgovori: "ena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."

13 Jahve, Bog, ree eni: "to si to uinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori ena.

14 Nato Jahve, Bog, ree zmiji: "Kad si to uinila, prokleta bila meu svim ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat e i zemlju jesti sveg ivota svog!

15 Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojeg i roda njezina: on e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu."

16 A eni ree: "Trudnoi tvojoj muke u umnoit, u mukama djecu e raati. udnja e te muu tjerati, a on e gospodariti nad tobom."

17 A ovjeku ree: "Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo! – evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog!

18 Raat e ti trnjem i korovom, a hranit e se poljskim raslinjem.

19 U znoju lica svoga kruh svoj e jesti dokle se u zemlju ne vrati: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah e se i vratiti."

20 Svojoj eni ovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ivima.

21 I naini Jahve, Bog, ovjeku i njegovoj eni odjeu od krzna pa ih odjenu.

22 Zatim ree Bog: "Evo, ovjek postade kao jedan od nas – znajui dobro i zlo! Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke!"

23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrauje zemlju iz koje je i uzet.

24 Istjera, dakle, ovjeka i nastani ga istono od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao – da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota.

Continuar Lendo