Bíblia CROAT
Gênesis 8
1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
2 Zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dad s neba prestade.
3 Polako se povlaile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokau se brdski vrhunci.
6 Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na korablji;
7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile.
8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 Ali golubica ne nae uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokrivae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
10 Poeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Prema veeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
12 Jo poeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vie mu se nije vratila.
13 est stotina prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrina okopnjela.
14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha.
15 Tada Bog ree Noi:
16 "Izii iz korablje, ti, tvoja ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova s tobom.
17 Sa sobom izvedi sva iva bia, sva stvorenja to su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mnoe!"
18 I Noa izie, a s njime sinovi njegovi, ena njegova i ene sinova njegovih.
19 Sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice – svi stvorovi to se zemljom miu – iziu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtve paljenice.
21 Jahve omirisa miris ugodni pa ree u sebi: "Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova poetka; niti u ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam uinio.
22 Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta, zime, dani, noi nikada prestati nee."