Connect with us

Bíblia CROAT

Jó 4

1 Tad prozbori Elifaz Temanac i ree:

2 "Moe li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se moe uzdrat' od rijei!

3 Eto, mnoge ljude ti si pouio, okrijepio si iznemogle miice;

4 rijeju svojom klonule si pridizao, ojaavao si koljena klecava.

5 A kad tebe stie, klonuo si duhom, na tebe kad pade, itav si se smeo!

6 Zar pobonost tvoja nadu ti ne daje, neporonost tvoja ivotu ufanje?

7 Ta sjeti se: nevin – propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

8 Iz iskustva zborim: nesreom tko ore i nevolju sije, nju e i poeti.

9 Od daha Bojega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

10 Rika lavlja, urlik leopardov kre se k'o zubi u lavia.

11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi laviini.

12 Tajna rije se meni objavila, apat njen je uho moje ulo.

13 Nou, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje estoko se stresle.

15 Dah mi neki preko lica proe, digoe se dlake na mom tijelu.

16 Stajao je netko – lica mu ne poznah – ali likom bjee pred oima mojim. Posvuda tiina; uto zauh apat:

17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je ovjek ist pred svojim Stvoriteljem?

18 Ni slugama svojim vie ne vjeruje, i anele svoje za grijeh okrivljuje –

19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda – nitko i ne vidi.

21 Iupan je koli njihova atora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavi.'

Continuar Lendo