Connect with us

Bíblia CROAT

Jó 3

1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

2 poe svoju besjedu i ree:

3 "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noi to javi: 'Zaeo se djeak!'

4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost suneva ne svijetlila mu vie!

5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrine dnevne stravom ga morile!

6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

7 A no ona bila alosna dovijeka, ne ulo se u njoj radosno klicanje!

8 Prokleli je oni tono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

9 Pomrale zvijezde njezina svanua, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjea ne gledala nigda!

10 to mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oiju!

11 to nisam mrtav od krila materina, to ne izdahnuh izlaze' iz utrobe?

12 emu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

13 U miru bih vjenom poivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uivao

14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

15 ili s knezovima, zlatom bogatima, to su kue svoje srebrom napunili.

16 Ne bih bio – k'o nedonoe zakopano, k'o novoroene to svjetla ne vidje.

17 Zlikovci se vie ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poinka.

18 Sunjeve na miru tamo ostavljaju: ne sluaju vie poviku straara.

19 Malen ondje lei zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

20 emu darovati svjetlo nesretniku i ivot ljudima zagorene due

21 koji smrt itu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sree kad bi grob svoj nali.

23 to e to ovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprijeio?

24 Zato vide' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.

25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, ega god se bojah.

26 Pokoja ni mira meni vie nema, u mukama mojim nikad mi poinka."

Continuar Lendo