Connect with us

Bíblia CROAT

Jó 31

1 Sa svojim oima savez sam sklopio da pogledat neu nijednu djevicu.

2 A to mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je batina od Svesilnoga?

3 Ta nije li nesrea za opakoga, a nevolja za one koji zlo ine?

4 Ne pronie li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

5 Zar sam ikad u drutvu lai hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa e uvidjeti neporonost moju!

7 Ako mi je korak s puta kad zaao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

8 neka drugi jede to sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

9 Ako mi zavede srce ena neka, ako za vratima svog blinjeg kad vrebah,

10 neka moja ena drugom mlin okree, neka s drugim svoju podijeli postelju!

11 Djelo bestidno time bih poinio, zloin kojem pravda treba da presudi,

12 uego vatru to ee do Propasti i to bi svu moju sagala ljetinu.

13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' sluavke, sa mnom kad su se parbili,

14 to u uiniti kada Bog ustane? to u odvratit' kad raun zatrai?

15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majinu?

16 Ogluih li se na molbe siromaha ili rasplakah oi udoviine?

17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

18 Ta od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

19 Zar sam beskunika vidio bez odjee ili siromaha kog bez pokrivaa

20 a da mu bedra ne blagoslovie mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

21 Ako sam ruku na nevina podigao znaju' da mi je na vratima branitelj,

22 nek' se rame moje od plea odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

23 Jer strahote Boje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velianstvu.

24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

26 Zar se, gledajui sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

28 Grijeh bi to bio to za sudom vapije, jer Boga vinjega bih se odrekao.

29 Zar se obradovah nevolji dumana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

30 ja koji ne dadoh grijeiti jeziku, proklinjui ga i elei da umre?

31 Ne govorahu li ljudi mog atora: 'Ta koga nije on mesom nasitio'?

32 Nikad nije stranac vani noivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

34 jer sam se plaio govorkanja mnotva i strahovao od prezira plemenskog te sam muao ne prelaze' svoga praga?

35 O, kad bi koga bilo da mene saslua! Posljednju sam svoju rije ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optunicu napie protivnik,

36 i ja u je nosit' na svome ramenu, elo u njome k'o krunom uresit'.

37 Dat u mu raun o svojim koracima i poput kneza pred njega u stupiti."

38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

39 ako sam plodove jeo ne plativi i ako sam joj ojadio ratare,

40 [40a] neka mjesto ita po njoj nie korov, a mjesto jema nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijei Jobovih.

Continuar Lendo