Bíblia CROAT
Jó 36
1 Elihu nastavi i ree:
2 "Strpi se malo, pa u te pouit', jer jo nisam sve rekao za Boga.
3 Izdaleka u svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Zaista, za la ne znaju mi rijei, uza te je ovjek znanjem savren.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 Opakome on ivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 S pravednika on oiju ne skida, na prijestolje ih die uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvieni.
8 Ako su negvam' oni okovani i uetima nevolje sputani,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 Posluaju li te mu se pokore, dani im zavravaju u srei, u uicima godine njihove.
12 Ne sluaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajui kako.
13 A srca opaka mrnju njeguju, ne itu pomo kad ih on okuje;
14 u cvatu svoga djeatva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesrei otvara mu oi:
16 izbavit e te iz drijela tjeskobe k prostranstvima bezgraninim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Nek' ti je gavan k'o ovjek bez zlata, a ovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne goni one koji su ti tui da rodbinu na njino mjesto stavi.
21 Pazi se da u nepravdu ne skrene, jer zbog nje snae tebe iskuenje.
22 Gle, uzvien je Bog u svojoj snazi! Zar uitelja ima poput njega?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko e mu rei: 'Radio si krivo'?
24 Spomeni se veliati mu djelo to ga pjesmama ljudi opjevae.
25 S udivljenjem svijet itav ga promatra, divi se ovjek, pa ma izdaleka.
26 Vei je Bog no to pojmit' moemo, nedokuiv je broj ljeta njegovih!
27 U visini on skuplja kapi vode te dad u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada pljute iz oblaka, po mnotvu ljudskom dade obilato.
29 Tko li e shvatit' irenje oblaka, tutnjavu stranu njegovih atora?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
31 Pomou njih on podie narode, u izobilju hranom ih dariva.
32 On munju dri objema rukama i kazuje joj kamo e zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navjeuje, stie s gnjevom da zgromi opainu.