Bíblia CROAT
Jó 33
1 uj dakle, Jobe, to u ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijei pod nepcem mi stvara.
3 Iskreno e ti zborit' srce moje, usne e istu izrei istinu.
4 Ta i mene je duh Boji stvorio, dah Svesilnoga oivio mene.
5 Ako uzmogne, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstavi meni!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh nainjen;
7 zato ja strahom tebe motrit' neu, ruka te moja nee pritisnuti.
8 Dakle, na moje ui rekao si – posve sam jasno tvoje uo rijei:
9 'Neduan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10 Al' On izlike protiv mene trai i za svojeg me dri dumanina.
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
12 Ovdje, kaem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom ovjek mjerit' se ne moe.
13 Pa zato s njime zamee prepirku to ti na svaku rije ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' ovjek na to panju ne obraa.
15 U snovima, u vienjima nonim, kada san dubok ovlada ljudima i na leaju dok tvrdo snivaju,
16 tad on govori na uho ovjeku i utvarama plai ga jezivim
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u ovjeku obori oholost,
18 da duu njegovu spasi od jame i ivot mu od puta u Podzemlje.
19 Boleu on ga kara na leaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 kad se kruh gadi njegovu ivotu i ponajbolje jelo dui njegovoj;
21 kada mu tijelo gine naoigled i vide mu se kosti ogoljele,
22 kad mu se dua pribliava jami a ivot njegov boravitu mrtvih.
23 Ako se uza nj nae tad aneo, posrednik jedan izmeu tisuu, da ovjeka na dunost opomene,
24 pa se saali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za ivot njegov naoh otkupninu!
25 Neka mu tijelo procvate mladou, nek' se vrati u dane mladenake!'
26 Vapije k Bogu i Bog ga uslia: radosno On ga pogleda u lice; vrati ovjeku pravednost njegovu.
27 Tada ovjek pred ljudima zapjeva: 'Grijeio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On mi je duu spasio od jame i ivot mi se veseli svjetlosti.'
29 Gle, sve to Bog je spreman uiniti do dva i do tri puta za ovjeka:
30 da duu njegovu spasi od jame i da mu ivot svjetlou obasja.
31 Pazi de, Jobe, dobro me posluaj; uti, jer nisam sve jo izrekao.
32 Ako rijei jo ima, odvrati mi, zbori – rado bih opravdao tebe.
33 Ako li nema, posluaj me samo: pazi, rad bih te pouit' mudrosti." <p>
