Bíblia CROAT
Jó 10
1 Kad mi je dui ivot omrznuo, nek' mi tualjka potee slobodno, zborit u u gorini due svoje.
2 Reu u Bogu: Nemoj me osudit! Kai mi zato se na me obara.
3 Ta to od toga ima da me tlai, da djelo ruku svojih zabacuje, da pomae namjerama opakih?
4 Jesu li u tebe oi tjelesne? Zar ti vidi kao to ovjek vidi?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
6 Zbog ega krivnju moju istrauje i grijehe moje hoe razotkriti,
7 kad znade dobro da sam neduan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
8 Tvoje me ruke sazdae, stvorie, zato da me sada opet raini!
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah e me ponovo vratiti.
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uinio da se k'o sir zgruam?
11 Koom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i ilama.
12 S milou si mi ivot darovao, briljivo si nad mojim bdio dahom.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
14 da pazi budno hou li zgrijeiti i da mi grijeh ne proe nekanjeno.
15 Ako sam grean, onda teko meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dii – shrvan sramotom, nesreom napojen!
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoni, snagu svoju okuava na meni,
17 optube nove na mene podie, jarou veom na mene usplamti i sa svjeim se etama obara.
18 Iz utrobe to si me izvukao? O, to ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
20 Mog su ivota dani tako kratki! Pusti me da se jo malo veselim
21 prije nego u na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
22 u zemlju tmine guste i metea, gdje je svjetlost slina noi najcrnjoj."
