Jó 8

¹ Bildan iz uaha progovori tad i ree:

² "Dokad e jote govoriti tako, dokle e ti rije kao vihor biti?

³ Ta zar moe Bog pravo pogaziti, moe li pravdu izvrnut' Svesilni?

⁴ Ako mu djeca tvoja sagrijeie, preda ih zato bezakonju njinu.

⁵ Al' ako Boga potrai iskreno i od Svesilnog milost ti izmoli;

⁶ ako li bude ist i neporoan, odsad e svagda on nad tobom bdjeti i obnovit e kuu pravedniku.

⁷ Bit e malena tvoja srea prola prema buduoj to te oekuje.

⁸ No pitaj samo prole narataje, na mudrost prea njihovih pripazi.

⁹ Od juer mi smo i nita ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

¹⁰ Oni e te pouit' i rei ti, iz srca e svog izvui besjede:

¹¹ 'Izvan movare zar e rogoz nii? Zar e bez vode trstika narasti?

¹² Zeleni se sva, al' i nekoena usahne prije svake druge trave.

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbonika:

¹⁴ Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kua paukova.

¹⁵ Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se rui.

¹⁶ Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

¹⁷ Svojim korijenjem kr je isprepleo te ivot crpe iz iva kamena.

¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijee: 'Nikada te ne vidjeh!'

¹⁹ I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje ve nie iz zemlje.

²⁰ Ne, Bog nee odbacit' neporone, niti e rukom poduprijet' opake.

²¹ Smijeh e ti opet ispuniti usta, s usana e odjeknuti klicanje.

²² Dumane e ti odjenut' sramota i atora e nestat' zlikovakog.'"