Bíblia CROAT
Salmos 78
1 Pouna pjesma. Asafova. Posluaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijeima usta mojih!
2 Otvorit u svoja usta na pouku, iznijet u tajne iz vremena davnih.
3 Ono to usmo i saznasmo, to nam kazivahu oci,
4 neemo kriti djeci njihovoj, predat emo buduem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela udesna to ih uini.
5 Svjedoanstvo podie on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono to naredi ocima naim oni djeci svojoj objave,
6 da sazna budui narataj, i sinovi koji e se roditi da djeci svojoj kazuju
7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bojih, ve da vre zapovijedi njegove,
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, narataj buntovan, prkosan – narataj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenue lea.
10 Saveza s Bogom ne odrae i ne htjedoe hoditi po Zakonu njegovu.
11 Zaboravie na djela njegova, na udesa koja im pokaza.
12 Pred njihovim ocima inio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdie.
14 Danju ih vodio oblakom, a svu no ognjem blistavim.
15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
17 A oni jednako grijeie, prkosie Vinjem u pustinji.
18 Boga su kuali u srcima svojim itu' jela svojoj pohlepnosti.
19 Prigovarali su Bogu i pitali: "Moe li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Eno, udari u hrid, i voda potee i provree potoci: a moe li dati i kruha, i mesa pruiti svome narodu?"
21 Kad to zau Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdba se razjari protiv Izraela,
22 jer ne vjerovae Bogu niti se u njegovu pomo uzdae.
23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
24 k'o kiu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 ovjek blagovae kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
26 Probudi na nebu vjetar istoni i svojom silom junjak dovede.
27 Prosu na njih mesa k'o praine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
28 Padoe usred njihova tabora i oko atora njihovih.
29 Jeli su i nasitili se, elju njihovu on im ispuni.
30 Jo nisu svoju utaili pohlepu i jelo im jo bjee u ustima,
31 kad se srdba Boja na njih raspali: pokosi smru prvake njihove i mladie pobi Izraelove.
32 Uza sve to grijeie dalje i ne vjerovae u udesna djela njegova.
33 I skona im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svretkom.
34 Kad ih ubijae, traie ga i opet pitahu za Boga;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevinji njihov otkupitelj.
36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
37 Njihovo srce s njime ne bijae, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 A on im milosrdno grijeh pratao i nije ih posmicao; esto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarou.
39 Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraa se vie.
40 Koliko mu prkosie u pustinji i alostie ga u samotnom kraju!
41 Sve nanovo iskuavahu Boga i vrijeahu Sveca Izraelova
42 ne spominju' se ruke njegove ni dana kad ih od dumana izbavi,
43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni udesnih djela u polju Soanskom.
44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
45 Posla na njih obade da ih deru i abe da ih more.
46 I predade skakavcu etvu njihovu, i plod muke njihove derau.
47 Vinograde im tuom udari, a mrazom smokvike njihove.
48 I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova.
49 Obori na njih svu estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anele nesree.
50 I put gnjevu svojem otvori: ne potedje im ivot od smrti, ivotinje im izrui poasti.
51 Pobi u Egiptu sve prvoroeno, prvence u atorju Hamovu.
52 I povede narod svoj kao ovce i voae ih kao stado kroz pustinju.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dumane njihove.
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove to mu ih osvoji desnica.
55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli batinu, pod atorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 A oni iskuavali i gnjevili Boga Vinjega i nisu drali zapovijedi njegovih.
57 Otpadoe, iznevjerie se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajie.
58 Na gnjev ga nagnae svojim uzviicama, na ljubomor navedoe kumirima svojim.
59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
60 I napusti boravite svoje u ilu, ator u kojem prebivae s ljudima.
61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dumanske.
62 Narod svoj prepusti mau, raspali se na svoju batinu.
63 Mladie njihove oganj proguta, ne udae se djevice njihove.
64 Sveenici njihovi padoe od maa, ne zaplakae udove njihove.
65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
66 Udari otraga dumane svoje, sramotu im vjeitu zadade.
67 On odbaci ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 ve odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
69 Sagradi Svetite k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovjih;
71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, batinu njegovu.
72 I pasao ih je srcem estitim i briljivim rukama vodio.