Lucas 14

¹ Jedne subote doe on u kuu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.

² Kad evo: pred njim neki ovjek koji je imao vodenu bolest.

³ Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li doputeno subotom lijeiti ili nije?"

⁴ A oni mukom ponikoe. On ga dotaknu, izlijei i otpusti.

⁵ A njima ree: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, nee li ga bre bolje izvui i u dan subotni?"

⁶ I ne mogoe mu na to odgovoriti.

⁷ Promatrajui kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

⁸ "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi moda bio pozvan koji asniji od tebe,

⁹ te ne doe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada e, postien, morati zauzeti posljednje mjesto.

¹⁰ Nego kad bude pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se navie!' Bit e ti to tada na ast pred svim sustolnicima,

¹¹ jer – svaki koji se uzvisuje, bit e ponien, a koji se ponizuje, bit e uzvien."

¹² A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireuje objed ili veeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni brae, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi moda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.

¹³ Nego kad prireuje gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

¹⁴ Blago tebi jer oni ti nemaju ime uzvratiti. Uzvratit e ti se doista o uskrsnuu pravednih."

¹⁵ Kad je to uo jedan od sustolnika, ree mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Bojem!"

¹⁶ A on mu ree: "ovjek neki priredi veliku veeru i pozva mnoge.

¹⁷ I posla slugu u vrijeme veere da rekne uzvanicima: 'Doite! Ve je pripravljeno!'

¹⁸ A oni se odreda poeli ispriavati. Prvi mu ree: 'Njivu sam kupio i valja mi poi pogledati je. Molim te, ispriaj me.'

¹⁹ Drugi ree: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuati ih. Molim te, ispriaj me.'

²⁰ Trei ree: 'Oenio sam se i zato ne mogu doi.'"

²¹ "Sluga se vrati i javi to domainu. Tada domain, gnjevan, ree sluzi: 'Izii brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'

²² I sluga ree: 'Gospodaru, uinjeno je to si naredio i jo ima mjesta.'

²³ Ree gospodar sluzi: 'Izii na putove i meu ograde i prisili neka uu da mi se napuni kua.'

²⁴ A kaem vam: nijedan od onih pozvanih nee okusiti moje veere."

²⁵ S njim je zajedno putovalo silno mnotvo. On se okrene i ree im:

²⁶ "Doe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, brau i sestre, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj uenik!

²⁷ I tko ne nosi svoga kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj uenik!"

²⁸ "Tko od vas, nakan graditi kulu, nee prije sjesti i proraunati trokove ima li ime dovriti:

²⁹ da ga ne bi – poto ve postavi temelj, a ne mogne dovriti – poeli ismjehivati svi koji to vide:

³⁰ 'Ovaj ovjek poe graditi, a ne moe dovriti!'

³¹ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, nee prije sjesti i promisliti da li s deset tisua moe presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisua?

³² Ako ne moe, dok je onaj jo daleko, poslat e poslanstvo da zaite mir."

³³ "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj uenik."

³⁴ "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, ime e se ona zainiti?

³⁵ Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojite. Van se baca. Tko ima ui da uje, neka uje!"