Isaías 59

¹ Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi uo,

² nego su opaine vae jaz otvorile izmeu vas i Boga vaega. Vai su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas vie ne slua.

³ Jer ruke su vae u krvi ogrezle, a vai prsti u zloinima. Usne vam izgovaraju la, a jezik podlost mrmlja.

⁴ Nitko s pravom tubu ne podie, niti koga sude po istini. U nitavilo se uzdaju, la kazuju, zainju zlou, a raaju bezakonje.

⁵ Legu jaja gujina, tkaju mreu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

⁶ Njihovim tkanjem nemogue se odjenuti, ne moe se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloinaka, rukama svojim ine nasilje.

⁷ Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloinake, pusto i propast na njinim su putima.

⁸ Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kree mira ne poznaje.

⁹ Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.

¹⁰ Pipamo kao slijepci du zida, tapkamo kao bez oiju. Spotiemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

¹¹ Svi mumljamo kao medvjedi i guemo tuno kao golubovi. Oekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje – od nas je daleko.

¹² Jer mnogo je naih opaina pred tobom i grijesi nai protiv nas svjedoe. Doista, prijestupi su nai pred nama, mi znademo svoju krivicu;

¹³ pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetniki, mrmljali u srcu rijei laljive.

¹⁴ Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i potenju nema vie pristupa.

¹⁵ Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljakan. Jahve vidje, i ne bi mu milo to nema pravice.

¹⁶ Vidje da nema ovjeka, zaudi se to nema posrednika. Tad mu pomoe njegova miica i njegova ga pravda poduprije.

¹⁷ Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnou kao platem.

¹⁸ Vratit e svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dumanima.

¹⁹ Sa zapada vidjet e ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunanog. Jer doi e kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.

²⁰ Ali doi e Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadnitva, rije je Jahvina.

²¹ "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijei moje koje stavih u tvoja usta nee izii iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.