2 Samuel 19

¹ Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajui govorae ovako: "Sine Abalome, sine moj! Sine moj Abalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abalome, sine moj, sine moj!"

² I javie Joabu: "Eno kralj plae i tuguje za Abalomom."

³ Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u alost za svu vojsku, jer je vojska ula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.

⁴ I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao to se kradom ulja vojska koja se osramotila bjeei iz boja.

⁵ A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abalome! Abalome, sine moj! Sine moj!"

⁶ Tada Joab doe kralju u kuu i ree mu: "Postiuje danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili ivot tebi, ivot tvojim sinovima i tvojim kerima, ivot tvojim enama i ivot inoama tvojim,

⁷ jer iskazuje ljubav onima koji te mrze, a mrnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti nita nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abalom bio iv, a mi svi da smo danas poginuli.

⁸ Zato sada ustani, izii i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne izie, nijedan ovjek nee ostati noas s tobom, i to e ti biti vea nesrea od svih koje su te snale od tvoje mladosti pa do sada."

⁹ Kralj ustade i sjede na vrata. Javie to svemu narodu govorei: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod doe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj ator.

¹⁰ I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govorei: "Kralj nas je izbavio iz ruku naih neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjei iz zemlje ispred Abaloma.

¹¹ A Abalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zato se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?"

¹² Te rijei svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuu. Zato kralj David porui sveenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starjeinama judejskim ovako: 'Zato da vi budete posljednji koji e kralja dovesti u njegovu kuu?

¹³ Vi ste moja braa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zato biste, dakle, bili posljednji koji e dovesti kralja natrag?'

¹⁴ Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog uini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne bude zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'"

¹⁵ Tada se sloie svi ljudi Judina roda kao jedan ovjek i poruie kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!"

¹⁶ I tako se kralj vrati i doe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazei u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.

¹⁷ Tada je pohitio i imej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i siao s Judejcima u susret kralju Davidu.

¹⁸ Imao je sa sobom tisuu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga aulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, doe do Jordana pred kralja.

¹⁹ Dovezli su splav da prevezu kraljevu eljad i da uine sve to bi mu bilo drago. A Gerin sin imej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijei preko Jordana;

²⁰ i ree kralju: "Neka mi moj gospodar ne upie u grijeh! Ne opominji se zla to ti ga je uinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!

²¹ Tvoj sluga uvia da je sagrijeio; zato sam, evo, doao danas prvi iz svega Josipova doma da siem u susret svome gospodaru i kralju."

²² Ali Sarvijin sin Abiaj progovori i ree: "Zar imej ne zasluuje smrt to je proklinjao pomazanika Jahvina?"

²³ A David odgovori: "to ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom."

²⁴ Tada kralj ree imeju: "Nee poginuti!" I kralj mu se zakle.

²⁵ I aulov sin Meribaal siao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otiao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru.

²⁶ Kad je iz Jeruzalema doao u susret kralju, upita ga kralj: "Zato nisi poao sa mnom, Meribaale?"

²⁷ A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjaem i poem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom.

²⁸ On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Boji aneo: zato ini to je dobro u tvojim oima.

²⁹ Jer sav moj oinski dom nije bio drugo zasluio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meu one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako jo imam pravo tuiti se kralju?"

³⁰ A kralj mu odgovori: "emu da jo dulji svoj govor? Odreujem: ti i Siba podijelite njive!"

³¹ Meribaal ree kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!"

³² I Barzilaj Gileaanin doe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana.

³³ Barzilaj bijae vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijae vrlo imuan ovjek.

³⁴ Kralj ree Barzilaju: "Poi sa mnom, ja u te u tvojim starim danima uzdravati kod sebe u Jeruzalemu."

³⁵ A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi jo godina ivota ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem?

³⁶ Sada mi je osamdeset godina; mogu li jo razlikovati to je dobro a to zlo? Moe li tvojem sluzi jo goditi to jede i pije? Mogu li jo sluati glas pjevaa i pjevaica? Zato bi tvoj sluga bio jo na teret mome gospodaru kralju?

³⁷ Tvoj e sluga jo samo prijei preko Jordana s kraljem, ali zato bi mi kralj dao takvu nagradu?

³⁸ Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uini to je dobro u tvojim oima!"

³⁹ Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja u mu uiniti to bude tebi drago i to god me zamoli sve u mu uiniti za tebe."

⁴⁰ Kad je sav narod preao preko Jordana, prijee i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.

⁴¹ Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iae s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.

⁴² Uto svi Izraelci dou pred kralja i upitaju ga: "Zato te naa braa Judejci ukradoe i zato prevedoe preko Jordana naega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?"

⁴³ A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zato si se raestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raun? Ili sam si to prigrabio?"

⁴⁴ Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoroenac. Zato si me, dakle, prezreo? Nije li moja rije bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijae tvri od govora Izraelova.