2 Samuel 14

¹ A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okree k Abalomu.

² Zato Joab poalje u Tekou po jednu pametnu enu i ree joj: "Uini se kao da si u alosti za mrtvim, obuci alobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao ena koja je ve dugo vremena u alosti za mrtvim.

³ Otii e kralju i govorit e mu ovako." I Joab je naui to e govoriti.

⁴ ena iz Tekoe ode kralju, pade niice na zemlju i pokloni se, zatim ree: "Pomozi, kralju!"

⁵ Kralj je upita: "to ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Mu mi je umro,

⁶ a tvoja je slubenica imala dva sina. Oni se posvadie u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga.

⁷ I sad se podie sav rod na tvoju slubenicu i ree: 'Predaj nam toga to je ubio svoga brata: mi emo ga pogubiti za ivot njegova brata koga je ubio, a time emo zatrti i batinika.' Tako hoe da ugase eravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome muu ni imena ni potomstva na zemlji."

⁸ A kralj ree eni: "Idi svojoj kui, ja u odrediti to treba za te."

⁹ A ena iz Tekoe ree kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj oinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje neduni su u tome!"

¹⁰ A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te nee vie dirnuti!"

¹¹ A ona ree: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik nee umnoiti zator i da nee pogubiti moga sina!" A on obea: "Tako mi ivog Jahve, nijedna vlas nee pasti s glave tvome sinu!"

¹² A ena nastavi: "Dopusti da tvoja slubenica kae jednu rije svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!"

¹³ A ena ree: "Dakle, zato je kralj – jer se izriui ovakvu presudu sam priznao krivim – donio protiv naroda Bojega odluku da ne puta kui onoga koga je prognao?

¹⁴ Mi smo svi osueni na smrt, slini smo vodi koja se prolije na zemlju i vie se ne moe skupiti, i Bog ne podie mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.

¹⁵ A razlog zato sam dola da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj to su me zaplaili ljudi, pa je mislila tvoja slubenica: moram govoriti s kraljem, moda e kralj uiniti ono to mu njegova slubenica kae.

¹⁶ Jer e kralj posluati svoju slubenicu i izbaviti je iz ruku ovjeka koji hoe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Boje batine.

¹⁷ Zato je tvoja slubenica pomislila: neka mi rije moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Boji aneo koji slua dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!"

¹⁸ Tada progovori kralj i ree eni: "Nemoj mi sada zatajiti ono to u te pitati!" A ena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!"

¹⁹ Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A ena odgovori: "Tako bio iv, gospodaru kralju, zaista se ne moe ni desno ni lijevo od svega to je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je nauio tvoju slubenicu sve ove rijei.

²⁰ Tvoj je sluga Joab to uinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Boji aneo, on zna sve to se zbiva na zemlji."

²¹ Tada se kralj okrenu Joabu i ree mu: "Dobro, uinit u to. Idi i dovedi natrag mladia Abaloma!"

²² A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim ree Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je naao milost u tvojim oima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge."

²³ Potom se die Joab, ode u Geur i dovede Abaloma natrag u Jeruzalem.

²⁴ Ali kralj ree: "Neka ide u svoju kuu, a meni neka ne dolazi na oi!" I Abalom se povue u svoju kuu i ne doe kralju na oi.

²⁵ U svemu Izraelu ne bijae ovjeka tako lijepa kao Abalom komu bi se mogle izrei tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.

²⁶ A kad bi iao kosu – a iao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteka pa ju je morao iati – mjerio bi svoju kosu: bila bi teka dvije stotine ekela, po kraljevskoj mjeri.

²⁷ Abalomu se rodie tri sina i jedna ki po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa ena.

²⁸ Abalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije doao kralju na oi.

²⁹ Tada Abalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doi.

³⁰ Tada Abalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste jeam: idite i zapalite ga!" I Abalomove sluge zapalie ono polje.

³¹ Tada se die Joab, doe k Abalomu u kuu i upita ga: "Zato su tvoje sluge zapalile moje polje?"

³² A Abalom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i poruio ti: 'Doi ovamo, elio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zato sam se vratio iz Geura?' Bolje bi bilo za mene da sam jo ondje. Zato sad hou da doem kralju na oi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!"

³³ Joab ode kralju i javi mu te rijei. Zatim kralj pozva Abaloma. Doe on pred kralja, pokloni mu se i pade niice pred kralja. I kralj poljubi Abaloma.