2 Samuel 17

¹ Nato Ahitofel ree Abalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisua ljudi pa da se dignem i poem u potjeru za Davidom jo noas.

² Navalit u na njega kad bude umoran i bez snage; plait u ga i razbjeat e se sav narod koji je s njim. Onda u ubiti samoga kralja.

³ A sav u narod dovesti natrag k tebi, kao to se mlada vraa svome muu: ti radi o glavi samo jednome ovjeku, a sav e narod onda biti miran."

⁴ Svidje se to Abalomu i svim starjeinama Izraelovim.

⁵ Ali Abalom ree: "Pozovimo jo Huaja Aranina da ujemo to e nam on kazati!"

⁶ Kad je Huaj doao k Abalomu, ree mu Abalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoemo li uiniti kako je on predloio? Ako ne, govori ti!"

⁷ A Huaj odgovori Abalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar."

⁸ I nastavi Huaj: "Ti zna da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjedie. Tvoj je otac ratnik, nee on dopustiti da narod poiva preko noi.

⁹ On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u poetku koji od naih padne, proirit e se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abaloma.

¹⁰ Tada e i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti sranost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.

¹¹ Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer ebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupa u njihovoj sredini.

¹² Tada emo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit emo se na nj kao to rosa pada na zemlju i neemo ostaviti iva ni njega niti ikojega od njegovih ljudi.

¹³ Ako li se povue u koji grad, sav e izraelski narod donijeti ueta pod onaj grad pa emo ga povlaiti do potoka, sve dok vie ni kamenia ne bude od njega."

¹⁴ Tada Abalom i svi Izraelci rekoe: "Bolji je savjet Huaja Aranina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijae odluio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreu na Abaloma.

¹⁵ Potom Huaj javi sveenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abaloma i starjeine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako.

¹⁶ Zato sad brzo javite to Davidu i poruite mu: 'Nemoj noas noiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijei na drugu stranu da ne bude uniten kralj i sva vojska koja je s njim.'"

¹⁷ Jonatan i Ahimaas zadravali se kod Rogelskog izvora; jedna je slukinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazei u grad.

¹⁸ Ali ih opazi neki momak te javi Abalomu. Nato obojica urno odoe i dooe u kuu nekoga ovjeka u Bahurimu. U njegovu dvoritu bijae studenac i oni se spustie u nj.

¹⁹ A ena uze i razastrije pokriva preko otvora studencu i posu po njem stuenoga zrnja, tako da se nita nije moglo opaziti.

²⁰ Abalomove sluge dooe k toj eni u kuu i upitae: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A ena im odgovori: "Otili su dalje prema vodi." Potom su ih jo traili, ali ih ne naoe pa se vratie u Jeruzalem.

²¹ A kad su oni otili, ona dvojica izioe iz studenca i odoe da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoe mu: "Ustajte i prijeite bre preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel."

²² Tada se David i sav narod to bijae s njim die i prijee preko Jordana; u zoru nije vie bilo nijednoga koji nije preao preko Jordana.

²³ Kad je Ahitofel vidio da se nije izvrio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kui u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuu, zatim se objesi i umrije. Pokopae ga u grobu njegova oca. <p>

²⁴ David je ve bio doao u Mahanajim kad je Abalom preao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.

²⁵ Abalom bijae postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga ovjeka po imenu Jitre, Jimaelovca, koji je uao k Abigajili, keri Jiajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke.

²⁶ Izrael i Abalom udarie tabor u zemlji gileadskoj.

²⁷ Kad je David doao u Mahanajim, tada obi, sin Nahaev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaanin iz Rogelima,

²⁸ donesoe postelja, pokrivaa, aa i zemljanog sua, uz to penice, jema, brana, prena ita, boba, lee,

²⁹ meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovjeg i ponudie Davida i narod to bijae s njim da jedu. Jer miljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i eu."