Bíblia CROAT
Jó 4
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i ree:
2 "Moe li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se moe uzdrat' od rijei!
3 Eto, mnoge ljude ti si pouio, okrijepio si iznemogle miice;
4 rijeju svojom klonule si pridizao, ojaavao si koljena klecava.
5 A kad tebe stie, klonuo si duhom, na tebe kad pade, itav si se smeo!
6 Zar pobonost tvoja nadu ti ne daje, neporonost tvoja ivotu ufanje?
7 Ta sjeti se: nevin – propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 Iz iskustva zborim: nesreom tko ore i nevolju sije, nju e i poeti.
9 Od daha Bojega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 Rika lavlja, urlik leopardov kre se k'o zubi u lavia.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi laviini.
12 Tajna rije se meni objavila, apat njen je uho moje ulo.
13 Nou, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje estoko se stresle.
15 Dah mi neki preko lica proe, digoe se dlake na mom tijelu.
16 Stajao je netko – lica mu ne poznah – ali likom bjee pred oima mojim. Posvuda tiina; uto zauh apat:
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je ovjek ist pred svojim Stvoriteljem?
18 Ni slugama svojim vie ne vjeruje, i anele svoje za grijeh okrivljuje –
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda – nitko i ne vidi.
21 Iupan je koli njihova atora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavi.'