Bíblia CROAT
Ezequiel 1
1 Godine tridesete, etvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvorie se nebesa i ja ugledah boanska vienja.
2 Petoga dana istoga mjeseca – godine pete otkako odvedoe u izgnanstvo kralja Jojakima –
3 rije Jahvina doe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, buktei oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, neto nalik na sjajnu kovinu.
5 Usred toga neto kao etiri bia, oblijem slina ovjeku;
6 svako od njih sa etiri obraza, u svakoga etiri krila.
7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.
8 Ispod krila imahu na sve etiri strane ruke ovjeje. I svako od njih etvero imae svoj obraz i svoja krila.
9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idui, ne okretahu se: svako se naprijed kretae.
10 I u sva etiri bijae lice ovjeje; u sva etiri zdesna lice lavlje; u sva etiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva etiri.
11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imae dva krila to se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.
12 I svako iae samo naprijed. A iahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idui.
13 A posred tih bia vidjelo se kao neko uareno ugljevlje, kao gorue zublje koje se meu njima kretahu; iz ognja sijevae i munje bljeskahu.
14 Bia trahu i opet se vraahu poput munje.
15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od etiri bia po jedan toak.
16 Tokovi bijahu slini krizolitu, sva etiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toak u drugome.
17 U kretanju mogli su ii u sva etiri smjera a nisu se morali okretati.
18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oiju.
19 Kad bi bia krenula, krenuli bi s njima i tokovi; kad bi se bia sa tla podigla, i tokovi se podizahu.
20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i tokovi podizali, jer duh bia bijae u tokovima.
21 Pa kad su bia krenula, i tokovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i tokovi; kad se ona sa tla dizahu, i tokovi se s njima podizahu, jer duh bia bijae u tokovima.
22 Nad glavama bia bijae neto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.
23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
24 uh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bia zaustavila, spustila bi krila.
25 Sa svoda nad njihovim glavama ula se grmljavina.
26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijae neto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki ovjek.
27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova navie i od njegovih bokova nanie neto poput ognja i blijeska na sve strane.
28 Taj blijesak na sve strane bijae poput duge to se za kinih dana javlja u oblaku. To bijae neto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh niice i uh glas koji mi govorae.
