Ezequiel 14

¹ Uto k meni dooe neki od starjeina Izraelovih i sjedoe preda me.

² I doe mi rije Jahvina:

³ "Sine ovjeji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oi u ono to ih na grijeh potie. Pa zar da trpim da u mene trae savjeta?

⁴ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oi u ono to ga na grijeh potie, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit u mu prema mnotvu njegovih kumira,

⁵ da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.'

⁶ Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!

⁷ Jer tko se god iz doma Izraelova i od doljaka koji se nastanie u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oi u ono to ga potie na grijeh, pa unato tome doe k proroku da preko njega u mene trai savjeta, njemu u ja, Jahve, sam odgovoriti;

⁸ okrenut u se protiv njega i uinit u od njega poslovian primjer: iskorijenit u ga iz svojega naroda! I znat ete da sam ja Jahve.

⁹ Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku u podii na njega i iskorijenit u ga iz svojega naroda izraelskoga.

¹⁰ Obojica e podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega traio savjeta.

¹¹ I tako se dom Izraelov vie nee odmetati od mene i nee se vie kaljati svojim opainama: on e biti narod moj, a ja u biti njegov Bog' – rije je Jahve Gospoda."

¹² I doe mi rije Jahvina:

¹³ "Sine ovjeji, zgrijei li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj unitim i posljednju priuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

¹⁴ preostanu li u njoj samo tri ovjeka – Noa, Daniel i Job – ti e se svojom pravednou spasiti – rije je Jahve Gospoda.

¹⁵ Takoer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unite a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri vie nitko nee usuditi proi;

¹⁶ preostanu li u njoj samo ta tri ovjeka, ivota mi moga – rije je Jahve Gospoda – oni nee spasiti ni sinova ni keri nego samo sebe, a zemlja e njihova postati prava pustinja.

¹⁷ Ili, ako ja trgnem ma na tu zemlju govorei: 'Mau, proi ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,

¹⁸ a u njoj se nau samo ona tri ovjeka, ivota mi moga – rije je Jahve Gospoda – oni nee spasiti ni sinova ni keri nego samo sebe.

¹⁹ Ili, ako ja poaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,

²⁰ a u njoj preostanu samo ona tri ovjeka, Noa, Daniel i Job, ivota mi moga – rije je Jahve Gospoda – oni nee spasiti ni sinova ni keri nego samo sebe svojom pravednou."

²¹ Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja etiri ljuta bia – ma, glad, divlju zvjerad i kugu – da zatrem u njemu sve ljude i stoku,

²² u njemu e ipak preivjeti Ostatak koji e spasiti sinove i keri. I evo, oni e doi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utjeite, jer ete upoznati: to god poduzeh protiv Jeruzalema, ne uinih bez razloga.

²³ Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utjeit ete se, jer ete upoznati da ne uinih bez razloga to god poduzeh protiv Jeruzalema – rije je Jahve Gospoda."