Ezequiel 33

¹ Doe mi rije Jahvina:

² "Sine ovjeji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem ma, a narod te zemlje uzme jednoga izmeu sebe i postavi ga za straara,

³ a on – videi da ma dolazi na zemlju – zatrubi u rog i opomene sav narod:

⁴ ako se tada onaj koji uje glas roga ne da opomenuti te ma doe i pogubi ga – krv njegova past e na glavu njegovu:

⁵ jer, uo je glas roga, ali se ne dade opomenuti – krv njegova past e na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi ivot.

⁶ A opet, ako straar – videi da ma dolazi na zemlju – ne zatrubi u rog i ne opomene narod te ma doe i pogubi koga od njih: taj je, dodue, poginuo zbog svoga grijeha, ali u ja krv njegovu traiti iz straarove ruke.'

⁷ I tebe sam, sine ovjeji, postavio za straara domu Izraelovu: kad uje rije iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.

⁸ Reknem li bezboniku: 'Bezbonie, umrijet e!' – a ti ne progovori i ne opomene bezbonika da se vrati od svojega zloga puta, bezbonik e umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu trait u iz tvoje ruke.

⁹ Ali ako bezbonika opomene da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on e umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio ivot svoj.

¹⁰ Sine ovjeji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi nai pritiu nas i zbog njih propadamo! I da jo ivimo?'

¹¹ Odgovori im: 'ivota mi moga – rije je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbonikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zato da umrete, dome Izraelov!'

¹² Sine ovjeji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika nee izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrijei niti e bezbonik stradati zbog svoje bezbonosti u dan kad se od nje odvrati, kao to ni pravednik nee moi ostati na ivotu u dan kad sagrijei.

¹³ Reknem li ja prevedniku: 'ivjet e!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane initi nepravdu, zaboravit u svu njegovu pravednost, i on e umrijeti zbog nepravde to je poini!

¹⁴ A reknem li bezboniku: 'Umrijet e!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,

¹⁵ vrati zalog, plati oteto i stane ivjeti po zakonima ivota, ne inei bezakonja – ivjet e, nee umrijeti!

¹⁶ I svi grijesi njegovi to ih bijae poinio bit e mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, ivjet e!'

¹⁷ Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan!

¹⁸ Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane initi nepravdu, on e stoga umrijeti.

¹⁹ A ako se bezbonik odvrati od svoje bezbonosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on e zbog toga ivjeti.

²⁰ A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome u od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

²¹ Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana naeg izgnanstva, doe k meni bjegunac iz Jeruzalema i ree: "Pade grad!"

²² Ruka se Jahvina spustila na me uvee, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doe k meni ujutro! Otvorie mi se, dakle, usta i ja vie ne bijah nijem.

²³ I doe mi rije Jahvina:

²⁴ "Sine ovjeji, oni koji ive u ovim ruevinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijae Abraham i batini ovu zemlju, a nas je mnogo – nama je zemlja dana u posjed!'

²⁵ Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oi podiete kumirima svojim, krv prolijevate – i jo da posjedujete ovu zemlju?

²⁶ Na svoj se ma oslanjate, inite gadosti, oskvrnjujete enu blinjega – i jo da posjedujete ovu zemlju?'

²⁷ Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: ivota mi moga, oni koji su u ruevinama od maa e pasti; one koji su u polju dat u zvijerima da ih prodru; a koji su u utvrdama i po peinama od kuge e poginuti!

²⁸ Tako u zemlju ovu razoriti i opustoiti i nestat e zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet e gore Izraelove i nitko vie nee njima prolaziti.

²⁹ I znat e da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustoim zbog svih gadosti to ih poinie.'

³⁰ A o tebi, sine ovjeji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kunim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da ujemo kakva je to rije dola od Jahve!'

³¹ I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i slua tvoje rijei, ali ih ne izvruje: naslauju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.

³² I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijei ti sluaju, ali ih ne izvruju.

³³ Ali kad sve ovo doe – gle, ve dolazi – znat e da prorok bijae meu njima!"