Ezequiel 3

¹ I ree mi: "Sine ovjeji, progutaj to je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"

² Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak

³ i ree: "Sine ovjeji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom to ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijae mi u ustima sladak kao med.

⁴ Ree mi: "Sine ovjeji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.

⁵ Ne aljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, ve te aljem domu Izraelovu.

⁶ Ne aljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te posluali.

⁷ A dom te Izraelov nee posluati, jer ni mene ne slua, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca.

⁸ Evo, zato u sada otvrdnuti tvoje lice kao to je i njihovo i glavu u tvoju uiniti tvrdoglavom kao to je njihova.

⁹ I ne boj ih se i ne plai, jer oni su rod odmetniki!"

¹⁰ Ree mi: "Sine ovjeji, sve rijei to u ti rei uzmi k srcu i posluaj ih svojim uima.

¹¹ I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! – posluali ili ne posluali!"

¹² Uto me duh podie i ja za sobom uh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.

¹³ uh lepet krila onih bia – udarahu jedno o drugo – i snanu kripu tokova to se s njima kretahu i zaglunu jeku jakoga glasa.

¹⁴ Tada me duh prihvati i ponese. I ja iah ogoren i gnjevna srca, a ruka me Jahvina vrsto pritisla.

¹⁵ Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji ivljahu na rijeci Kebaru – onamo gdje se bijahu nastanili – te ostadoh meu njima sedam dana kao omamljen.

¹⁶ Poslije sedam dana doe mi opet rije Jahvina:

¹⁷ "Sine ovjeji, postavljam te za uvara doma Izraelova. I ti e rijei iz mojih usta sluati i opominjat e ih u moje ime.

¹⁸ Kad bezboniku reknem: 'Umrijet e', a ti ga ne opomene i ne odvrati od zla puta njegova kako bi mu ivot spasio, on e umrijeti sa svojega bezakonja, ali u ja od tebe traiti raun za krv njegovu.

¹⁹ A kad opomene bezbonika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on e umrijeti zbog svoje krivice, a ti e spasiti svoj ivot.

²⁰ Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane initi nepravdu, postavit u mu zamku i umrijet e jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet e, i njegova se pravedna djela vie nee spominjati, ali u od tebe traiti raun za krv njegovu.

²¹ Ako li ti pravednika opomene da ne grijei, i on zaista prestane grijeiti, ivjet e jer je prihvatio opomenu, a i ti e spasiti ivot svoj."

²² Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi ree: "Ustani i sii u dolinu da ondje s tobom govorim!"

²³ Ustadoh tada i sioh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajae ondje, slina Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh niice.

²⁴ Jahvin duh ue u me, osovi me na noge i ree: "Idi i zatvori se u domu svojemu!

²⁵ Na te u, evo, sine ovjeji, staviti uad i svezati te i vie nee izlaziti.

²⁶ I jezik u ti zalijepiti za nepce te e onijemjeti i nee ih vie karati, jer su rod odmetniki.

²⁷ A kad ti ja progovorim, otvorit u ti usta i ti e im rei: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoe sluati, neka slua, a tko nee, neka ne slua, jer su rod odmetniki.