Ezequiel 12

¹ Opet mi doe rije Jahvina:

² "Sine ovjeji! Ti boravi u rodu odmetnikom koji ima oi, a ne vidi, ui ima, a ne uje, jer su rod odmetniki.

³ Zato, sine ovjeji, spremi izgnaniki zaveljaj i njima na oi obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetniki.

⁴ Obdan, njima na oi, iznesi zaveljaj, zaveljaj izgnaniki, a izii obno na njihove oi kao to se odlazi u izgnanstvo.

⁵ Njima na oi prokopaj zid i kroza nj izai.

⁶ I njima na oi vrgni zaveljaj na ramena i po mrkloj noi izii. Pokrij lice da ne vidi zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!"

⁷ Uinih kako mi bijae zapovjeeno: obdan iznesoh zaveljaj, zaveljaj izgnaniki, a obno prokopah zid rukama i njima na oi po mrkloj noi vrgoh zaveljaj na ramena.

⁸ Ujutro mi doe rije Jahvina:

⁹ "Sine ovjeji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetniki: 'to to radi?'

¹⁰ ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je prorotvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.'

¹¹ Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako e biti njima: svi ete se morati seliti u izgnanstvo!

¹² Knez njihov morat e vri zaveljaj na ramena i po mrkloj noi izai. Prokopat e zid da izae kroza nj i lice e pokriti rukama da oima ne vidi zemlje.

¹³ Ja u mu razapeti mreu, i uhvatit e se u moju zamku, i odvest u ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on nee ugledati i ondje e ivot ostaviti.

¹⁴ A sve one oko njega, pomagae i ete, rasprit u u sve vjetrove i svoj ma u trgnuti na njih.

¹⁵ A kad ih rasprim meu narode i rasijem po zemljama, znat e da sam ja Jahve.

¹⁶ Ipak, ostavit u nekolicinu koji e umai mau, gladi i kugi, da meu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'"

¹⁷ I doe mi rije Jahvina:

¹⁸ "Sine ovjeji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom!

¹⁹ I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto e jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer e im zemlja opustjeti i ostat e bez igdje iega s bezakonja itelja svojih.

²⁰ I svi gradovi, sada napueni, bit e poharani, a sva zemlja opustoena. I znat e da sam ja Jahve!'"

²¹ I doe mi rije Jahvina:

²² "Sine ovjeji, kakve su vam to prie o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od prorotva nita!'

²³ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokonat u te prie i nee se vie ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Blie se ve dani i sva e se prorotva moja ispuniti!

²⁴ Jer nee vie biti u domu Izraelovu varavih vienja, ni lanih prorotava kojima ljude bijahu zavodili.

²⁵ Jer to ja, Jahve Gospod, govorim, to e i biti, i rije se nee odgoditi! Da! Jo za vaih dana, rode odmetniki, rije u izgovoriti i izvriti.' Tako govori Jahve Gospod!"

²⁶ I doe mi rije Jahvina:

²⁷ "Sine ovjeji! Evo to se govori u domu Izraelovu: 'Vienje to ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!'

²⁸ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rije moja nee se vie odgoditi! to rekoh, reeno je, i sve e se ispuniti!' – rije je Jahve Gospoda."