Êxodo 21

¹ "Ovo su propisi koje treba da im izloi:

² Kad za roba kupi jednoga Hebreja, neka slui est godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.

³ Ako doe sam, neka sam i ode; ako li je oenjen, neka s njim ide i njegova ena.

⁴ Ako mu gospodar nabavi enu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo keri, i ena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam.

⁵ Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju enu i svoju djecu, neu da budem slobodan',

⁶ neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar ilom probui uho i neka mu trajno ostane u slubi.

⁷ Kad ovjek proda svoju ker za ropkinju, neka se ona ne oslobaa kao i muki robovi.

⁸ Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran.

⁹ A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa keri.

¹⁰ Ako se oeni drugom, ne smije prvoj uskraivati hrane, odjee ili njezinih branih prava.

¹¹ Ne bude li joj inio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine."

¹² "Tko god udari ovjeka pa ga usmrti, neka se smru kazni.

¹³ Ali ako to ne uini hotimino, nego Bog pripusti da padne u njegovu aku, odredit u ti mjesto kamo moe pobjei.

¹⁴ Tko hotimino navali na svoga blinjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga rtvenika da se pogubi.

¹⁵ Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smru.

¹⁶ Tko otme ovjeka – bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadri – neka se kazni smru.

¹⁷ Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smru."

¹⁸ "Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili akom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,

¹⁹ ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa tapom, onda onome koji ga je udario neka je oproteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemanje izljeenje.

²⁰ Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom akom, mora snositi osvetu.

²¹ Ali ako rob preivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasnitvo.

²² Ako se ljudi pobiju i udare trudnu enu te ona pobaci, ali druge tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odtetu koju zatrai njezin mu. On neka plati kako suci odrede.

²³ Bude li drugog zla, neka je kazna: ivot za ivot,

²⁴ oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,

²⁵ opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.

²⁶ Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka.

²⁷ Ako izbije zub svome robu – ili svojoj ropkinji – neka ga oslobodi zbog zuba."

²⁸ "Kad govee ubode ovjeka ili enu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oproteno.

²⁹ Ali ako je to govee i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga uvao, pa ono usmrti ovjeka ili enu, neka se to govee kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.

³⁰ Ako se vlasniku oznai otkupna cijena da svoj ivot iskupi, neka plati koliko mu se odredi.

³¹ Ubode li govee djeaka ili djevojicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu.

³² Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih ekela, a govee neka se kamenuje.

³³ Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne govee ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu:

³⁴ neka isplati vlasniku u novcu, a uginula ivotinja neka njemu pripadne.

³⁵ Kad neije govee ubode govee drugome te ono ugine, onda neka prodaju ivo govee, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo govee neka meu sebe podijele.

³⁶ Ali ako se zna da je to govee i prije bolo, a njegov ga gospodar nije uvao, onda mora nadoknaditi govee za govee, dok e uginulo ivine biti njegovo."

³⁷ "Tko ukrade govee ili marvine od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno govee neka se vrati petero goveda, a za malo marvine etvero marvinadi.