1 Reis 3

¹ Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oeni se kerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovri gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.

² Narod je pak prinosio rtve na uzviicama, jer jo nije bio sagraen do toga vremena dom imenu Jahvinu.

³ A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaenice na uzviicama.

⁴ Kralj ode u Gibeon da prinese rtvu, jer ondje bijae najvea uzviica. Salomon prinese tisuu paljenica na tom rtveniku.

⁵ U Gibeonu se Jahve javi Salomonu nou u snu. Bog ree: "Trai to da ti dadem."

⁶ Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i potenju srca svoga; i sauvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju.

⁷ Sada, o Jahve, Boe moj, ti si uinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam jo sasvim mlad te jo ne znam vladati.

⁸ Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati.

⁹ Podaj svome sluzi pronicavo srce da moe suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!"

¹⁰ Bijae milo Jahvi to je Salomon to zamolio.

¹¹ Zato mu Jahve ree: "Jer si to traio, a nisi iskao ni duga ivota, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuivanju pravice,

¹² evo u uiniti po rijeima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti e ga imati itko poslije tebe,

¹³ ali ti dajem i to nisi traio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meu kraljevima.

¹⁴ I ako bude stupao mojim putovima i bude se drao mojih zakona i zapovijedi, kao to je inio tvoj otac David, umnoit u tvoje dane."

¹⁵ Salomon se probudi, i gle: bijae to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Koveg saveza Jahvina; prinese paljenice i rtve priesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.

¹⁶ Tada dooe dvije bludnice kralju i stadoe preda nj.

¹⁷ I ree jedna ena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova ena u istoj kui ivimo i ja sam rodila kraj nje u kui.

¹⁸ A treega dana poslije moga poroaja rodi i ova ena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kui.

¹⁹ Jedne noi umrije sin ove ene jer bijae legla na njega.

²⁰ I ustade ona usred noi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja slukinja spavala, i stavi ga sebi u naruje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene.

²¹ A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam paljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!"

²² Tada ree druga ena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj ivi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji ivi!" I tako se prepirahu pred kraljem.

²³ A kralj onda progovori: "Ova kae: 'Ovaj ivi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kae: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj ivi.'

²⁴ Donesite mi ma!" naredi kralj. I donesoe ma pred kralja,

²⁵ a on ree: "Rasijecite ivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj."

²⁶ Tada enu, majku ivog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govorae: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!"

²⁷ Onda progovori kralj i ree: "Dajte dijete prvoj, nipoto ga ne ubijajte! Ona mu je majka."

²⁸ Sav je Izrael uo presudu koju je izrekao kralj i potovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu boanska mudrost u izricanju pravde.