1 Reis 1

¹ Kralj David bijae ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaima, nije se mogao ugrijati.

² Tada mu rekoe njegove sluge: "Trebalo bi potraiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i sluila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to e ugrijati kralja gospodara."

³ Potraie, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naoe Abiagu unamku te je dovedoe kralju.

⁴ Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i sluila mu, ali je on ne upozna.

⁵ Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja u biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su ili pred njim.

⁶ Njegov ga otac za svoga ivota nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zato tako ini?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abaloma.

⁷ On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveenikom Ebjatarom, pa se obojica prikljuie Adoniji.

⁸ Ali sveenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, imej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoe uz Adoniju.

⁹ Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za rtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju brau, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj slubi;

¹⁰ ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona.

¹¹ Tada ree Natan Bat-ebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi ula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, na gospodar, o tome i ne zna?

¹² Doi da te savjetujem kako bi mogla spasiti ivot svoj i svoga sina Salomona.

¹³ Hajde, otii kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj slubenici govorei: Tvoj sin Salomon kraljevat e poslije mene, i on e sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?'

¹⁴ I dok ti bude ondje i razgovorala se s kraljem, doi u ja za tobom i potvrditi tvoje rijei."

¹⁵ Bat-eba ode kralju u odaje – a on je bio vrlo star i Abiaga unamka sluila mu.

¹⁶ Pokloni mu se Bat-eba i pade niice pred kraljem, a kralj upita: "to eli?"

¹⁷ Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo slubenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat e poslije mene, on e sjesti na moje prijestolje.'

¹⁸ A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, nita o tome i ne zna!

¹⁹ Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveenika Ebjatara i vojskovou Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.

²⁰ U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oi svega Izraela da mu ti objavi tko e te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj.

²¹ Inae, im poine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit emo krivci."

²² Dok je ona jo govorila s kraljem, doe prorok Natan.

²³ Javie kralju: "Ovdje je prorok Natan." On ue kralju i pade niice pred njim.

²⁴ Natan ree: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija e kraljevati poslije mene i sjedit e na mome prijestolju?'

²⁵ Jer evo danas je siao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoe i sveenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliu: 'ivio kralj Adonija!'

²⁶ Ali mene, tvoga slugu, sveenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.

²⁷ Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko e biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?" <p>

²⁸ Tada progovori David i ree: "Pozovite mi Bat-ebu!" Ona doe kralju i stupi preda nj.

²⁹ Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve ivoga koji me izbavio iz svih nevolja!

³⁰ Danas u ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj e sin Salomon kraljevati poslije mene, on e sjediti na mome prijestolju!"

³¹ Nato se nakloni Bat-eba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i ree: "Neka vjeno ivi gospodar moj kralj David!"

³² A kralj David ree: "Pozovite mi sveenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dooe oni pred kralja,

³³ a on im ree: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.

³⁴ Ondje neka ga sveenik Sadok i prorok Natan pomau za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'ivio kralj Salomon!'

³⁵ Zatim se uspnite amo s njim i neka ue i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom."

³⁶ Benaja, sin Jojadin, ree kralju: "Amen – tako neka bude! To je i rije Jahve, Gospodara kraljeva!

³⁷ Kao to je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo jo vie nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!"

³⁸ Sveenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereani i Peleani sioe i posadie Salomona na kraljevu mazgu i odvedoe ga na Gihon.

³⁹ Sveenik Sadok donese iz atora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknue trube i sav narod povika: "ivio kralj Salomon!"

⁴⁰ I sav narod poe za njim gore i svirae puk u svirale i klicae tako da se sva zemlja tresla.

⁴¹ uo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Ba su bili pri kraju gozbe. I Joab je uo trube pa upita: "emu ta buka u gradu?"

⁴² Dok je on jo govorio, stie Jonatan, sin sveenika Ebjatara, i Adonija mu ree: "Ti si valjan ovjek, zacijelo nosi dobru vijest!"

⁴³ Jonatan odgovori: "Jest, na gospodar, kralj David, uinio je Salomona kraljem!

⁴⁴ Kralj je poslao s njim sveenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kereane i Peleane. Oni ga posadie na kraljevu mazgu,

⁴⁵ i sveenik Sadok i prorok Natan pomazae ga na Gihonu za kralja. Zatim su sili radosno kliui, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste uli.

⁴⁶ Jo vie: Salomon je ve sjeo na kraljevsko prijestolje

⁴⁷ i dole su sluge kraljeve estitati naem gospodaru kralju Davidu govorei: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo vie od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi vie od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji

⁴⁸ i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim oima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'"

⁴⁹ Svi uzvanici Adonijini, uplaeni, ustadoe od stola i razioe se svaki svojim putem.

⁵⁰ Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove rtvenika.

⁵¹ Javie Salomonu: "Gle, Adonija se uplaio kralja Salomona i eno se dri za rogove rtvenika govorei: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da nee sluge svoga maem pogubiti.'"

⁵² Salomon ree nato: "Ako se pokae potenim ovjekom, nee mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nae li se u zlu, poginut e."

⁵³ Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od rtvenika; on doe i pade niice pred Salomonom, koji mu ree: "Poi svome domu!"