Bíblia CROAT
Jeremias 30
1 Rije koju Jahve upravi Jeremiji:
2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upii u knjigu sve ove rijei koje ti govorim.
3 Jer evo dolaze dani – rije je Jahvina – i promijenit u udes naroda svoga Izraela i Judeje" – govori Jahve – "i vratit u ih u zemlju koju u batinu dadoh ocima njihovim."
4 Evo rijei to ih Jahve ree o Izraelu i o Judeji:
5 Ovako govori Jahve: "ujem krik uasa: strava je to, a ne mir.
6 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad mukarac rodio? A svi se mukarci za bedra hvataju kao porodilje! Zato su sva lica izobliena i problijedjela?
7 Jao, jer velik je dan ovaj, slina mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' e se izbaviti iz nje.
8 Onoga dana – rije je Jahve nad Vojskama – slomit u jaram na njihovu vratu i lance u njihove raskinuti. Vie nee sluiti tuinu,
9 ve e sluiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga u im podii.
10 Ne boj se, Jakove, slugo moja – rije je Jahvina – ne plai se, Izraele! Jer evo, spasit u te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov e se opet smiriti, spokojno e ivjeti i nitko ga nee plaiti – rije je Jahvina –
11 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt u narode meu koje te prognah, a tebe neu sasvim unititi; al' u te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekanjena."
12 Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.
13 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.
14 Zaboravie te svi ljubavnici, vie za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o to udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.
15 Zato kuka zbog rane svoje? Zar je neizljeiva tvoja bol? Zbog mnotva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uinih.
16 Al' i oni to te deru bit e proderani, u ropstvo e svi dumani tvoji; pljakai tvoji bit e opljakani, i koji te plijenie bit e oplijenjeni.
17 [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja u te iscijeliti, rane ti zalijeiti" – rije je Jahvina.
18 Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit u udes atora Jakovljevih, smilovat u se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit e opet grad sazidan, i dvori e stajati na starome mjestu.
19 Iz njih e se uti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnoit u ih i vie im se nee smanjiti broj, ugled u im dati i vie ih nee prezirati.
20 Sinovi njihovi bit e mi kao neko, zajednica njina preda mnom e vrsto stajati, a kaznit u sve njihove ugnjetae.
21 Glavar njihov iz njih e niknuti, vladar njihov isred njih e izai. Pustit u ga k sebi da mi se priblii – jer tko da se usudi sam preda me!" – rije je Jahvina.
22 "I vi ete biti moj narod, a ja va Bog.
23 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbonike.
24 Jahvin se gnjev nee stiati dok on ne izvri i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ete to razumjeti.
