Connect with us

Bíblia CROAT

Jeremias 5

1 Proite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, traite po njegovim trgovima, pa ako naete ijednoga ovjeka koji ini pravo i trai istinu, oprostit u ovom gradu" – rije je Jahvina.

2 Pa kad i govore: "ivoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.

3 Jahve, nisu li oi tvoje upravljene k istini? Bije ih, ali njih ne boli; zatire ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. elo im je tvre od litice, odbijaju da se obrate.

4 Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.

5 Poi u, dakle, velikima i njima u govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi slono razbie jaram i sve veze pokidae.

6 I zato ih umski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god izie iz njih bit e rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.

7 "Zato da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustie, zaklinju se lanim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uinie, u bludniinu kuu nagrnue.

8 Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ru za enom blinjega svoga.

9 Pa da to ne kaznim – rije je Jahvina – narodu takvu da se ne osvetim?

10 Popnite se na zidove! Razarajte! Unitite, ali ne posvema! Iupajte sve okote jer nisu Jahvini.

11 Da, podlo me izdadoe dom Izraelov i dom Judin" – rije je Jahvina.

12 Zanijekae Jahvu, rekoe: "Nema ga! Zlo nas nee snai, neemo iskusiti ni gladi ni maa!

13 [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meu njima!"

14 Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato to su tako govorili, [13b] evo to e im se zbiti: U oganj u pretvoriti svoje rijei u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj prodre.

15 Evo, dovest u na vas narod izdaleka, dome Izraelov – rije je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nee znati, ni razumjeti to govori.

16 Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.

17 On e prodrijet' tvoju etvu, tvoj kruh, sinove i keri tvoje, ovce i goveda tvoja, groe i smokve tvoje, razorit e ti gradove tvrde u koje se sada uzda."

18 "Ali ni tada – rije je Jahvina – neu te posve unititi.

19 A kad budu pitali: 'Zato nam Jahve, Bog na, uini sve ovo?' ti e im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste sluili tuim bogovima u svojoj zemlji, sluit ete tuincu u zemlji koja nije vaa!'"

20 "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:

21 ujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oi imaju, a ne vide, ui imaju, a ne uju!

22 Zar se mene neete bojati – rije je Jahvina – zar neete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjenu meu koje nikad nee prijei: ono se biba, al' je nemono, valovi mu hue, ali prijei nee.

23 No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljie – to je snaga njihova!

24 Ne rekoe u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi as alje dad rani i kiu kasnu i koji nam uva tjedne odreene za etvu.'

25 Vaa bezakonja naruie ovo, vai vam grijesi unitie blagostanje.

26 Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptiari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.

27 Kao to je krletka puna ptica, tako su njihove kue pune grabea; postadoe tako veliki i bogati,

28 tusti i ugojeni. Da, prevrila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreu, ne mare za pravo sirotinje.

29 Pa da to ne kaznim – rije je Jahvina – narodu takvu da se ne osvetim?

30 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

31 proroci la proriu, a sveenici pouavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' to ete raditi na kraju?

Continuar Lendo