Baruch 8

¹ Tih dana sve je to ula Judita, ki Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

² Njezin mu Manae, iz istoga plemena i obitelji, bjee umro za etve jema.

³ Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopae ga do njegovih otaca u polju to se nalazi na pola puta izmeu Dotaina i Balamona.

⁴ Judita odonda ivljae kao udovica ve tri godine i etiri mjeseca.

⁵ Nainila je sebi sobu na ravnome kunom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovike.

⁶ Postila je sve dane udovitva svoga, osim uoi subote i za samih subota, uoi mlaaka i za samih mlaaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.

⁷ Bila je lijepa i naoita. Njezin mu Manae bijae joj ostavio zlata i srebra, slugu i slukinja, stoke i zemljita, i tako je ivjela.

⁸ Ne bijae nikoga koji bi kazao to runo o njoj, jer je bila jako bogobojazna.

⁹ Doula je dakle krute rijei koje puk, zapavi u maloduje zato to je nestalo vode, bijae upravio gradskom starjeini, a doznala je i sve to je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da e do pet dana predati grad Asircima.

¹⁰ Posla tada slukinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starjeine Habrisa i Harmisa.

¹¹ Dooe oni k njoj, a ona im kaza: "Posluajte me, glavari Betulije! Nije ba valjan govor to ste ga odrali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeu Boga i vas i rekli da ete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreenom roku ne pomogne.

¹² A tko ste vi da danas iskuavate Boga i postavljate se iznad Boga meu ljudima?

¹³ Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako neete razumjeti nita dovijeka.

¹⁴ Ako ne uspijevate istraiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono to prolazi ljudskom milju, kako ete dokuiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ete istraiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, brao, nemojte ljutiti Gospoda Boga naega!

¹⁵ Jer ako nam i ne htjedne priskoiti u pomo u ovih pet dana, ipak nas moe zatititi ali i zatrti, i to naoigled neprijatelja naih, u one dane kad mu se svidi.

¹⁶ Prema tome, ne traite odluke Gospoda Boga naega, jer Bog nije ovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin ovjeji komu biste mogli nareivati.

¹⁷ Zbog toga, oekujui spas koji moe doi od njega, dozivajmo ga u pomo, i on e posluati glas na, bude li mu to drago.

¹⁸ Jer u naim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u naemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi tovali botva nainjena rukama, kao to je bivalo u prijanja vremena.

¹⁹ Zato su oevi nai bili predani mau, bili su pljakani i doivjeli velike poraze od neprijatelja.

²⁰ Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da nee napustiti ni nas ni ikoga od naeg plemena.

²¹ Jer budemo li osvojeni mi, bit e osvojena i sva Judeja i opljakano nae Svetite, a on e to obeaenje osvetiti naom krvlju.

²² Pokolj brae nae, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustoenje batine nae oborit e na glavu nau meu poganima meu kojima emo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za nae gospodare,

²³ jer se nae ropstvo nee pretvoriti u naklonost nego e ga Gospod Bog na pretvoriti u porugu.

²⁴ Stoga, brao, pokaimo svojoj brai da od nas zavisi ivot njihov te da Svetite, Hram i rtvenik poivaju na nama.

²⁵ Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu naemu to nas iskuava kao to je iskuavao i oeve nae.

²⁶ Sjetite se kako je inio s Abrahamom, kako je iskuavao Izaka, to se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.

²⁷ Jer kako je iskuavao njih da bi iskuao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskuava one koji su mu blizu."

²⁸ Ozija joj odgovori: "Sve to si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se nee usprotiviti tvojim rijeima.

²⁹ Jer tvoja se mudrost ne oitova tek danas: jo od poetka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

³⁰ Ali puk trpi uasno od ee, pa nas je prisilio da izvrimo ono to smo obeali i da se zakunemo zakletvom koje neemo prekriti.

³¹ Sada, budui da si ti pobona ena, moli se za nas, a Gospod e poslati kiu i napuniti nae atrnje da ne izginemo."

³² Odgovori im Judita: "Posluajte me! Izvest u djelo o kojemu e spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meu sinovima naeg naroda.

³³ Budite noas na gradskim vratima da mognem izii sa svojom slukinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod e rukom mojom donijeti spas Izraelu.

³⁴ Ne traite da vam kaem to sam namjerila. Neu vam odati nita dok ne bude izvreno ono to sam odluila uiniti."

³⁵ Ozija i prvaci rekoe joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogne osvetiti neprijateljima naim!"

³⁶ Iziavi odande, vratie se na svoja mjesta.