Baruch 7

¹ Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridruili u saveznitvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove to vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih.

² Toga istog dana krenue svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisua pjeaka i dvanaest tisua konjanika, ne brojei opremu i golemo mnotvo ljudi koji su ili pjeke meu njima.

³ Utaborie se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzee prostor u irinu od Dotaina do Belbaima, a u duinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suelice Ezdrelonu.

⁴ Kada sinovi Izraelovi vidjee sve to mnotvo, u strahu poee govoriti meu sobom: "Ovi e potamaniti sve na zemlji! Ni najvie planine, ni klanci, ni bregovi nee izdrati pod njihovom teinom."

⁵ Svaki pograbi oruje; upalivi lui na svojim kulama, ostadoe na strai svu onu no.

⁶ Ujutro izvede Holoferno sve konjanitvo pred oi sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji;

⁷ podvre budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretrai sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnike strae pa se onda vrati k vojsci svojoj.

⁸ Dooe k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voe naroda moapskoga i vojskovoe obalnih krajeva te rekoe:

⁹ "Neka poslua na gospodar nekoliko naih rijei da ne bi pretrpio poraz vojske svoje.

¹⁰ Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima ivi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda.

¹¹ Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa nee poginuti ni jedan ovjek koji pripada tvome narodu.

¹² Ostani u svome taboru uvajui brino svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.

¹³ Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. ea e ih skonati i oni e predati grad. Mi emo se onda sa svojim etama popeti na oblinje gorske uzvisine pa na njima postaviti strau da ni jedan ovjek ne izae iz grada.

¹⁴ Glad e umoriti njih i njihove ene i njihovu djecu, pa jo prije nego ih sasijeemo maem, leat e onemoali po trgovima boravita svoga.

¹⁵ Tada e im groznom odmazdom platiti to se pobunie i ne izioe ti s mirom u susret."

¹⁶ Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uine kako su ga svjetovali.

¹⁷ Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisua Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevi nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.

¹⁸ Prema uzvisinama krenue sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoe u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslae jedan dio prema jugoistoku, suelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; atori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvorei golemo mnotvo.

¹⁹ Sinovi Izraelovi podigoe glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga to bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmai.

²⁰ Trideset se i etiri dana nalazila oko njih asirska sila: pjeaci, vojnika kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima,

²¹ a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za pie davala na mjeru.

²² Djeca im bijahu iznemogla, ene im i mladii padali u nesvijest od ee: leali su po gradskim trgovima ili u kuama, nisu vie imali snage.

²³ Tada sav narod, mladii, ene i djeca odoe k Oziji i gradskim upravljaima i povikae i rekoe pred svim starjeinama:

²⁴ "Neka Bog sudi izmeu vas i nas zbog velike nepravde koju ste poinili na tetu nau jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.

²⁵ Sad nam nema vie pomoi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od ee i posvemanje iscrpljenosti.

²⁶ A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove.

²⁷ Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit emo, dodue, njihovi robovi, ali emo sauvati ivote i neemo roenim oima gledati smrt djece svoje niti kako nam ene i djeca isputaju duu.

²⁸ U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naih, koji nas je kaznio zbog grijeha naih i poradi prijestupa otaca naih, zaklinjemo vas da jo danas izvrite to smo vam kazali."

²⁹ Usred zbora nasta sveopi pla i svi glasno zavapie Gospodu Bogu.

³⁰ Ozija im upravi rije: "Budite hrabri, brao, ustrajmo jo pet dana, za kojih e Gospod Bog na izliti na nas milost svoju: zacijelo nas nee napustiti zauvijek.

³¹ Proe li tih pet dana bez ikakve pomoi, izvrit u to traite."

³² Potom otpusti narod, svakoga u njegovu etvrt. Ljudi odoe na zidove i kule svoga grada, a ene i djecu poslae njihovim kuama. Ali u gradu bijahu krajnje potiteni.