Baruch 11

¹ Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, eno! Ne plai se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluie sluiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje.

² Pa da me i tvoj narod koji ivi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.

³ Nego, sada mi reci zato si pobjegla od njih a dola k nama. Dola si da se spasi! Hrabro, ivot e ti biti poteen noas a i poslije.

⁴ Nitko ti nee nanijeti zla, nego e se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora."

⁵ Judita mu odgovori: "Posluaj rijei robinje svoje. Neka slukinji tvojoj bude doputeno govoriti s tobom: neu noas govoriti lai svome gospodaru.

⁶ Bude li slijedio savjete slukinje svoje, Bog e ti pomoi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj nee biti razoaran sa svojih pothvata.

⁷ Neka ivi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka ivi mo onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako ivo bie! Pomou tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujui vrijednosti tvojoj, i divlje i domae ivotinje i ptice nebeske: sve ivi samo za Nabukodonozora i svu kuu njegovu.

⁸ Douli smo ve i za razboritost i za otroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeu.

⁹ Doznali smo i za govor to ga je Ahior izgovorio na tvome vijeanju; budui da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve to je rekao pred tobom.

¹⁰ A sada, moni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne moe se rod na progoniti niti ga moe dohvatiti ma, osim ako sagrijei Bogu svome.

¹¹ Ali da moj gospodar ne bi ostao razoaran i promaio u svome pothvatu, past e na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poinivi bezakonje.

¹² Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluie da jedu to im je Bog zakonima zabranio.

¹³ ak su naumili potroiti prvine ita i desetine vina i ulja, uvane i namijenjene sveenicima koji u Jeruzalemu slue Boga naega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.

¹⁴ Otpravili su u Jeruzalem, budui da i tamonji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno doputenje od Vijea starjeina.

¹⁵ im im stigne doputenje te izvre svoj naum, toga istog dana bit e ti predani na unitenje.

¹⁶ Kada sam ja, slukinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu e se zauditi sva zemlja kada za nj uje.

¹⁷ Jer slukinja je tvoja pobona i tuje Boga nebeskoga i dan i no, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja e slukinja samo zatraiti da moe nou otii prema dolini. Ondje u moliti Boga, pa e mi kazati kada oni poine grijeh.

¹⁸ Zatim u se vratiti i tebe obavijestiti, i ti e tada izai sa svom vojskom. Meu njima nee biti nikoga da ti se odupre.

¹⁹ Odvest u te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit u usred njega prijestolje tvoje. Ti e ih tjerati pred sobom kao to se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom nee zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam."

²⁰ Te se rijei svidjee Holofernu i svima njegovim slugama. Zadivie se mudrosti njezinoj te uzviknue:

²¹ "Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrou razlaganja."

²² A Holoferno joj ree: "Dobro je uinio Bog to te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne mo, a propast onima koji su prezreli moga gospodara.

²³ A ti si plemenita izgledom i lijepo zbori. Bude li sve uinila kao to si kazala, tvoj Bog postat e i moj Bog, a ti e provoditi svoje dane u palai kralja Nabukodonozora i bit e slavna na svoj zemlji."