Baruch 14

¹ Judita im ree: "Posluajte me, brao! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunite naih zidina.

² im zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko mai svog oruja i svi hrabri muevi neka izau iz grada. Izabrat ete im vou kao da toboe hoete sii u ravnicu, na asirske predstrae. Ali neete sii.

³ Oni e pograbiti svoje oruje, otii e u tabor i probudit e zapovjednike asirske vojske. Zajedno e otrati k Holofernovu atoru, i kad Holoferna ne nau, spopast e ih uas i pobjei e ispred vas.

⁴ Vi i svi koji ive u granicama Izraela, progonite ih i unitite na putu njihova uzmaka.

⁵ Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oima prepozna onoga koji je prezreo kuu Izraelovu a njega poslao k nama u smrt."

⁶ Pozvae Ahiora iz Ozijine kue. Kako doe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od lanova narodnoga zbora, srui se na zemlju i onesvijesti.

⁷ Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome atoru Judinu i u svakom narodu! Svatko e drhtati od straha kad uje tvoje ime!

⁸ A sada mi pripovjedi to si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnotva pripovjedi sve to je uinila od onoga dana kad je otila pa do tada, do toga razgovora s njima.

⁹ Kad je zavrila kazivanje, narod pone klicati od radosti: svim gradom odjeknue radosni povici.

¹⁰ Tada Ahior, vidjevi to je sve uinio Bog Izraelov, povjerova vrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.

¹¹ A kad zarudje zora, objesie Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oruje te jurnue u odredima niz padine.

¹² Kada ih Asirci ugledae, obavijestie svoje zapovjednike. Ovi pooe zapovjednicima, tisunicima i ostalim asnicima svojim.

¹³ Dooe do Holofernova atora pa kazae upravitelju njegovih dobara: "De probudi naega gospodara. Oni su se robovi usudili sii i napasti nas da zauvijek budu uniteni."

¹⁴ Bagoa ue i pljesnu rukama pred atorskim zastorom: miljae da Holoferno spava s Juditom.

¹⁵ Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, ue u lonicu i nae truplo baeno na prag: glave nigdje, bijae odnesena.

¹⁶ Kriknu iza glasa te plaui, jecajui i snano zapomaui rastrga na sebi haljine.

¹⁷ Ue zatim u ator u kojem je boravila Judita i ne nae je. Onda otra k narodu i povika:

¹⁸ "Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema."

¹⁹ Kad zapovjednici vojske asirske ue te rijei, razderae na sebi haljine, duu im spopade silan strah, a taborom im se prolomie otri krikovi i silna kuknjava.