Baruch 16

¹ Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u ast, veliajte i zazivajte Ime njegovo!

² Jer Gospod Bog to dokonava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

³ Asur sie s planina sjevernih, doe sa silnom vojskom svojom. Mnotvo njihovo potoke zakri, konji njihovi bregove prekrie.

⁴ Kaza da e kraj moj zapaliti, moje mladie maem isjei, o tlo razmrskati moju dojenad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.

⁵ Gospod Svevladar svlada ih rukom ene jedne!

⁶ Nisu im mladii silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, ki Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uniti!

⁷ Ona svue udovike haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mau mirisnom,

⁸ na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opini.

⁹ Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena duu mu zarobi, ma mu kroza iju proe.

¹⁰ Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

¹¹ Tad viknue ponizni moji, a oni se prepadoe, nemoni moji, a oni se prestravie; podigoe glas, a oni u bijeg nagoe!

¹² Djevojica sasjekoe ih sinovi, pobie ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboe.

¹³ Bogu svom pjevat u pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!

¹⁴ Sva stvorenja tvoja tebi neka slue, jer ti samo ree, i postadoe; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

¹⁵ Planine e se iz temelja s vodama potresti, hridi e se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti e i tada milostiv biti.

¹⁶ Neznatna ti je svaka rtva na ugodan miris, jo neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda – velik je zauvijek.

¹⁷ Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit e ih na dan Suda: poslat e oganj i crve u meso njihovo, a oni e u boli jaukati zauvijek."

¹⁸ Kada dooe u Jeruzalem, poklonie se Bogu, a poto se narod oisti, prinesoe paljenice, dragovoljne prinose i darove.

¹⁹ Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijae predao i svilene tkanine koje bijae uzela s postelje njegove.

²⁰ Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetitem i Judita je ostala s njima.

²¹ A nakon tih dana svaki se vrati na svoju batinu. Judita se povue u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.

²² Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga ovjeka u sve dane ivota svojega otkad joj umrije mu Manae i bi pridruen narodu svome.

²³ Starjela je i u domu mua svojega postigla dob od sto i pet godina. Slukinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopae je u peini Manaea, mua njezina.

²⁴ Dom Izraelov oplakivae je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roacima svojim i roacima mua svojega Manaea.

²⁵ U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijae nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.