Baruch 1

¹ Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladae u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani.

² On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i etverouglasta kamena, iroka tri lakta i dugaka est lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u irinu.

³ Do vrata gradskih podie kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili ezdeset lakata iroki.

⁴ Vrata koja bijae napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a iroka bijahu etrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izai golema vojska s povorkom pjeaka.

⁵ U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevae s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se protee na podruju Ragaua.

⁶ Uza nj se svrstae svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog.

⁷ Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji ivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale,

⁸ narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona,

⁹ svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadea, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruju Geema,

¹⁰ sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije.

¹¹ Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugae se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupie se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bijae obian ovjek. Otposlae praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavi im poasti.

¹² Tada se Nabukodonozor uasno razbjesni protiv svih tih podruja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da e im se osvetiti i maem opustoiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, unititi sve stanovnike koji ivljahu na podruju Moaba, plemena Amona, itave Judeje i sve itelje Egipta sve do obaju mora.

¹³ Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potue ga u borbi, raspri mu svu vojsku, konjanitvo i kola,

¹⁴ zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, opljaka trgovita, svede sjaj njegov na sprdnju.

¹⁵ Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se rijei zauvijek.

¹⁶ Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mnotvom ratnika to im se bijahu pridruili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predadoe besposlici i uivanju stotinu i dvadeset dana.