Baruch 5

¹ Izvijestie Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviih planina te postavili prepreke u predjelima to se nalaze u ravnici.

² On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoe amonske, sve primorske namjesnike

³ pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima ivi? Kolika je vojska njegova? U emu je snaga njegova i mo njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom?

⁴ Zato je meu svima koji ive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo doe u susret?"

⁵ Odgovori mu Ahior, voa svih sinova Amonovih: "Posluaj, moj gospodaru, rijei iz usta sluge svoga: ja u te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smjeten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; nee izai la iz usta sluge tvoga.

⁶ Narod taj potjee od Kaldejaca.

⁷ Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se dre bogova otaca svojih koji su ivjeli u zemlji kaldejskoj.

⁸ Skrenue dakle s puta otaca svojih pa poee tovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, sklonie se u Mezopotamiju i tu se dugo zadrae.

⁹ Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalite i odu u zemlju Kanaan; naselie se ondje te imaahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke.

¹⁰ Spustie se poslije u Egipat, jer glad bijae pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu ime hraniti. Porastoe u snano mnotvo; rodu njihovu ne bijae broja.

¹¹ Ali se kralj Egipta die na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uini robovima.

¹² Onda oni zavapie Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipani otjerae od sebe.

¹³ Bog pred njima isui Crveno more

¹⁴ i prevede ih preko Sinaja i Kade Barne. Oni odbie od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje,

¹⁵ smjestie se na podruju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebie sve Hebonce. Prijeoe preko Jordana i dobie u nasljedstvo sav planinski kraj;

¹⁶ istjerae Kanaanca, Perianina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgaane i tu obitavahu mnogo vremena.

¹⁷ Dok ne sagrijeie protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda;

¹⁸ ali kad se udaljie od puta to im ga on bijae naznaio, u mnogim ratovima pretrpjee uasna razaranja, zatoie ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im otee neprijatelji njihovi.

¹⁹ Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspee se iz raznih krajeva kamo bijahu raspreni i ponovo zauzee Jeruzalem, gdje se nalazi Svetite njihovo, i smjestie se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli.

²⁰ Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u emu zastranio, je li sagrijeio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda moemo krenuti na nj i pokoriti ga;

²¹ ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer e ih Bog njihov tititi, a mi emo biti na ruglo svoj zemlji."

²² Kada Ahior zavri tu besjedu, stadoe rogoboriti oni koji su okruivali ator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: traili su da ga raskomadaju:

²³ "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moi ni snage za eu bitku.

²⁴ Krenimo, dakle! Oni e biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!"