2 Reis 22

¹ Joiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, ki Adajina, i bila je iz Boskata.

² inio je to je pravo u Jahvinim oima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skreui ni desno ni lijevo.

³ Osamnaeste godine svoga kraljevanja Joija posla svoga tajnika afana, sina Asalijahina, sina Meulamova, u Dom Jahvin i ree mu:

⁴ "Idi velikom sveeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su uvari praga sakupili od naroda.

⁵ Neka ga urui poslovoama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,

⁶ drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano to je potrebno za popravak Doma.

⁷ Ali neka se ne trai od njih raun za urueni novac jer oni rade poteno."

⁸ Veliki sveenik Hilkija ree tajniku afanu: "Naao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu afanu, koji ju je proitao.

⁹ Tajnik afan doe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", ree on, "pokupile su novac koji se naao u Domu i predale su ga poslovoama postavljenim u Domu Jahvinu."

¹⁰ Tada tajnik afan obavijesti kralja: "Sveenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I afan je poe itati pred kraljem.

¹¹ uvi rijei Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.

¹² I naredi sveeniku Hilkiji, afanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku afanu i kraljevu sluzi Asaji:

¹³ "Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige to je naena, jer je velika Jahvina jarost to se izlila na nas zato to nai oevi nisu sluali rijei ove knjige, nisu vrili to nam je u njoj napisano."

¹⁴ Sveenik Hilkija, Ahikam, Akbor, afan i Asaja odoe proroici Huldi, eni aluma, sina Tikvina, sina Harkasova, uvara odjee; ona je ivjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazae,

¹⁵ ona im ree: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kaite ovjeku koji vas je poslao k meni:

¹⁶ Ovako veli Jahve: Evo, dovest u nesreu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvrit u sve to kae knjiga koju je proitao judejski kralj.

¹⁷ Jer su me ostavili i prinose rtve tuim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut e jarost moja na to mjesto i nee se ugasiti.'

¹⁸ A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijei si uo.

¹⁹ Ali kako ti je omekalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom uvi to sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje e pogoditi pustoenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te usliio' – rije je Jahvina.

²⁰ 'Evo, sjedinit u te s ocima tvojim i s mirom e lei u grob da ne vidi svojim oima svu nesreu koju u svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoe taj odgovor kralju.