Wisdom 38

¹ asti lijenika au koja mu pripada zbog njegove slube, jer je i njega Gospod stvorio.

² Lijeenje od Svevinjeg dolazi, kao to se dar od kralja dobiva.

³ Znanje uzdie glavu lijeniku i monici ga potuju.

⁴ Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih ovjek ne odbacuje.

⁵ Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazuju' tako svoju mo?

⁶ Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

⁷ Njima se lijei i bol ublauje, od njih ljekarnik lijekove priprema.

⁸ Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje iri svijetom.

⁹ Sine moj, u bolesti ne budi potiten, ve se Bogu moli jer on zdravlje daje.

¹⁰ Bjei od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oisti srce.

¹¹ Prinesi rtvu blagomirisnu i spomen-rtvu i pretio dar prema imanju svojem.

¹² Ali i lijeniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.

¹³ Katkad je spas u ruci njihovoj,

¹⁴ jer se i oni Bogu utjeu da im poda milost izljeenja i lijek za spas ivota.

¹⁵ Tko grijei pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijenike.

¹⁶ Sine moj, roni suze nad mrtvim, tualjkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obiaju i ne uskrati poasti grobu njegovu.

¹⁷ Gorko plai i arko ridaj i pokai alost koju zasluuje: jedan ili dva dana, da izbjegne govorkanje, a potom se utjei od alosti svoje.

¹⁸ Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i alost slabi snagu ivotnu.

¹⁹ Neka alost proe s pogrebom, jer je ivot u alosti nepodnoljiv.

²⁰ Ne preputaj srce svoje alosti: odagnaj je i misli na svoj svretak.

²¹ I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristi, a sebi udi.

²² Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juer meni, danas tebi.

²³ Kad mrtvac poine, nek' poine i spomen njegov i utjei se kad izae njegov duh.

²⁴ U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.

²⁵ Kako e omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u iljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:

²⁶ um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.

²⁷ Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i no: oni koji rezbare peatnjake i trude se neprestano oko novih ara svesrdno tee za to veom slinou uzoru i bde nou da usavre svoje djelo.

²⁸ Tako i kova koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo eljezo: dah ognja pee mu kou, a on se oko vrela ognjita napree; zvuk ekia zagluuje uho njegovo, oi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svretak posla svog i nou bdi da ga usavri.

²⁹ Tako i lonar koji sjedi kod posla svog i okree toak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.

³⁰ Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjei; srcem misli na latenja i bdi nou da pe oisti.

³¹ Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vian svome poslu.

³² Bez njih se nijedan grad ne moe sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.

³³ Ali njih ne pitaju u vijeu narodnom i ne istiu se u opini. Ne sjede na stolici sudakoj i ne shvaaju Zakona zavjetnoga.

³⁴ Ne istiu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meu tvorcima mudrih izreka. Ali oni odravaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.