Wisdom 16

¹ Ne eli mnotva nevrijedne djece i ne raduj se bezbonim sinovima.

² Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.

³ Ne raunaj na njihov dug ivot i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer vie vrijedi jedan nego tisuu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbonike.

⁴ Jer jedan razborit ovjek napui grad, a rod zlikovaca razori ga.

⁵ Mnogo je slinoga vidjelo oko moje, a jo vie slualo uho moje.

⁶ U zboru grenikom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.

⁷ Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobunie pouzdavi se u svoju mo.

⁸ Nije potedio sugraana Lotovih: njih se gnuao zbog oholosti njihove.

⁹ Nije potedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.

¹⁰ Ni est stotina tisua pjeaka, koji propadoe zbog tvrdoe srca svojeg.

¹¹ Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi udo ako bi ostao bez kazne, jer i milosre i gnjev pripadaju Gospodu, koji moe u svojoj moi oprostiti i srdbu iskaliti.

¹² Kao to mu je milosre veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.

¹³ Bez kazne mu ne moe utei grenik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobonika.

¹⁴ irok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim.

¹⁵ #

¹⁶ #

¹⁷ Ne reci: "Sakrit u se od Boga; tko e misliti na mene gore u visini? Meu tolikim mnotvom nee me prepoznati; to sam ja u neizmjernom stvaranju?"

¹⁸ Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi.

¹⁹ Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda.

²⁰ Ali na sve to tko e misliti? I tko da shvati putove njegove?

²¹ Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veina njegovih djela.

²² "Pravedna djela tko e objaviti? I tko ih oekuje? Jer ugovor je daleko."

²³ Tako misli ovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.

²⁴ Sluaj, sine moj, i stei e spoznaju; upravi svoje srce rijeima mojim.

²⁵ Odmjereno u ti objasniti stegu i pomno izloiti znanje.

²⁶ Bog u poetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.

²⁷ Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poetaka do njihove daleke budunosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad naputaju svoje dunosti.

²⁸ Nijedno od njih svoga blinjega ne tlai i nikad ne kri njegove zapovijedi.

²⁹ A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.

³⁰ Pokri joj povrje svakojakim ivotinjama i sve se opet vraa njoj.