Wisdom 14

¹ Blago ovjeku koji nije zgrijeio rijeima i koga ne mui grinja zbog grijeha.

² Blago ovjeku koga ne optuuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.

³ Tvrdici ne prilii bogatstvo, i emu veliko blago pohlepniku?

⁴ Tko uskrauje sebi sabire drugomu, i tuinci e se naslaivati dobrima njegovim.

⁵ Tko je tvrd prema sebi, komu e biti dobar? Takav ne uiva ni u vlastitom dobru.

⁶ Nema okrutnijeg od onoga tko mui samog sebe: to mu je plaa za vlastitu zlou.

⁷ Pa ako i ini dobro, ini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zlou.

⁸ Zavidljivac je opak: on odvraa pogled i prezire tui ivot.

⁹ Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isuuje duu.

¹⁰ Tvrdiino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.

¹¹ Sine moj, ima li togod, priuti sebi i prinesi Gospodu dostojne rtve.

¹² Ne zaboravi da smrt nee oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.

¹³ Prije nego umre, ini dobro prijatelju, i prui, daj mu koliko moe.

¹⁴ Ne uskrauj sebi sadanje sree i ne daj da ti izmakne dio doputena uitka.

¹⁵ Nee li ostaviti blago svoje drugomu i nee li zasluba tvoja biti drijebom razdijeljena?

¹⁶ Podari i primi i okusi uitka, jer se u Podzemlju radost ne trai.

¹⁷ Sve se ivo troi kao i odjea, i vjena je uredba: valja umrijeti.

¹⁸ Kao lie to raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nie, tako i narataji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raaju.

¹⁹ I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.

²⁰ Blago ovjeku koji razmilja o mudrosti i umuje razborito,

²¹ koji u srcu svojem prouava njezine putove i posveuje se u njezine tajne.

²² On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;

²³ on viri kroz prozor njezin i prislukuje na vratima njezinim;

²⁴ postavlja se blizu kue njezine i udara klin svoj u njezin zid;

²⁵ podie svoj ator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poivalitu;

²⁶ on stavlja djecu svoju pod njezinu zatitu i boravi pod granjem njezinim;

²⁷ on nalazi okrilje od ege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.