Bíblia CROAT
Apocalipse 18
1 Nakon toga vidjeh: jedan drugi aneo silazi s neba s moi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.
2 On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalitem zloduha, nastambom svih duhova neistih, nastambom svih ptica neistih mrskih
3 jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatie od silna raskoja njezina."
4 Zaujem i drugi glas s neba: "Iziite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedniari grijeha njezinih!
5 Jer njezini grijesi do neba doprijee i spomenu se Bog zloina njezinih.
6 Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U au u koju je ona natakala natoite dvostruko!
7 Koliko se razmetala sjajem i raskoi, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neu obudovjeti, jad me nikada zadesiti nee!'
8 Stoga u isti e je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te e sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"
9 I plakat e i naricati za njom kraljevi zemlje to su s njome bludniili i raskono ivjeli kad gledali budu dim poara njezina.
10 Prestraeni mukama njezinim, izadaleka e stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stie osuda!"
11 I trgovci zemaljski plau nad njom i tuguju jer im trga nitko vie ne kupuje:
12 ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od eljeza, nit od mramora;
13 ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brana, ni penice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni koija, ni roblja nit ikoje ive due.
14 "Voe za kojim ti dua udjela pobjee od tebe, sav rasko i sjaj propade ti – ne, nema ga vie!"
15 Trgovci to svim tim trgovahu, to ih ona obogati, izdaleka e stajati, prestraeni mukama njezinim, plakat e i tugovati:
16 "Jao, jao, grade veliki, odjeveni neko u lan tanan i grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!
17 U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje
18 i, gledajui dim njezina poara, zapomau: "Koji li je grad slian gradu ovom velikom?"
19 I posue glavu pepelom te plaui i tugujui viknue: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatie svi posjednici morskih brodova, a evo – u tren oka opustje!"
20 Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivi nju, vama pravo dosudi!
21 I jedan snaan aneo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govorei: "Tako e silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga vie biti nee!"
22 "Glas citraa i pjevaa i sviraa i trubljaa u tebi se vie nee uti! Obrtnik vjet kojem god umijeu u tebi se vie nee nai! Klopot rvnja u tebi se vie nee uti!
23 Svjetlost svjetiljke u tebi vie nee sjati! Glas zarunika i zarunice u tebi se vie nee uti! Jer trgovci tvoji bijahu velikai zemlje i aranja tvoja zavedoe sve narode;
24 i u tebi se nala krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."
