Apocalipse 10

¹ I vidjeh drugoga jednog, snanog anela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;

² u ruci dri otvorenu knjiicu. I zakorai desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rie.

³ I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

⁴ A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaujem glas s neba: "Zapeati to to prozbori sedam gromova! Toga ne pii!"

⁵ I onaj aneo to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podie k nebu desnicu

⁶ i zakle se ivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve to je na njemu, zemlju i sve to je na njoj, more i sve to je u njemu: "Nee vie biti vremena!

⁷ Nego – u dane kad se oglasi sedmi aneo, im zatrubi, dovrit e se otajstvo Boje kao to on to navijesti slugama svojim prorocima."

⁸ I glas to ga zauh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anela to stoji na moru i na zemlji!"

⁹ Pristupim k anelu i zamolim ga da mi dade knjiicu. A on e mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorit e ti utrobu, ali e ti u ustima biti slatka kao med."

¹⁰ Uzeh knjiicu iz ruke anelove i progutah je. I bijae mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagori mi utrobu.

¹¹ I reeno mi je: "Treba da ponovno prorokuje proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"