2 Maccabees 8

¹ Tada je Juda douo za Rimljane: kako su moni i blagonakloni prema svojim privrenicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraaju i kako su veoma jaki.

² Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junatvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,

³ o svemu to su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata,

⁴ kako su razboritou i ustrajnou zavladali svim onim podrujem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godinji danak.

⁵ Napokon su orujem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.

⁶ Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih poao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pjeacima.

⁷ Uhvatili su ga iva, odredili da on i njegovi nasljednici plaaju teak danak, da dadu taoce i prepuste im

⁸ zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepih pokrajina, koje onda dadoe kralju Eumenu.

⁹ Kad su pak neki iz Grke naumili doi da ih istrijebe,

¹⁰ Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovou. Udarili su na njih te je palo mnogo rtava. Odveli su u ropstvo njihove ene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrave i podjarmili ih sve do danas.

¹¹ A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podloili.

¹² Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podloili su kako oblinje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji uju za njihovo ime.

¹³ Komu ele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne ele. Vrlo su ojaali.

¹⁴ Unato svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio.

¹⁵ Osnovali su vijee u kojem svaki dan vijea trista i dvadeset lanova, savjetujui se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja.

¹⁶ Svake godine povjeravaju jednome ovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog ovjeka sluaju: meu njima nema ni zavisti ni ljubomore.

¹⁷ Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kue, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez

¹⁸ da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grko kraljevstvo porobljuje Izraela.

¹⁹ Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, uli u senat i ovako progovorili:

²⁰ "Juda zvan Makabej i njegova braa sa idovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje."

²¹ Taj se zahtjev senatorima svidio.

²² Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronane ploe i poslali idovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:

²³ "Neka srea prati Rimljane i idovski narod na moru i na kopnu zavazda! A ma i neprijatelj bio od njih daleko!

²⁴ Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat,

²⁵ idovski e se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale.

²⁶ Protivnicima nee davati niti ih opskrbljivati itom, orujem, novcem ni laama. Tako je zakljuio Rim. I on e vjerno vriti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo.

²⁷ Isto tako, ako idovski narod bude prvi napadnut, Rimljani e se na njegovoj strani boriti svom duom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike.

²⁸ Napadaima nee se davati ni ita, ni oruja, ni novaca, ni laa. Tako je zakljuio Rim i on e se ovih obaveza drati bez prijevare.

²⁹ Takav su savez Rimljani sklopili sa idovskim narodom.

³⁰ Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli togod dodati ili oduzeti, mogu to uiniti po svojoj volji, i to god dodaju ili oduzmu to e ih obvezivati.

³¹ to se tie zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zato pritie jarmom idove, nae prijatelje i saveznike?

³² Potue li se jo jednom na tebe, ustat emo na obranu njihovih prava i zavojtit emo protiv tebe na moru i na kopnu.'" <p>