2 Maccabees 6

¹ U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Douo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata,

² da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oruje to ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima.

³ Zato je krenuo da pokua zauzeti grad i opljakati ga, ali nije uspio jer su graani doznali za njegovu nakanu.

⁴ Oni mu se oprijee s orujem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojaen, probijati natrag u Babilon.

⁵ Jo dok je bio u Perziji, dooe i javie mu kako su poraene ete to su upale u judejsku zemlju.

⁶ I Lizija je navro sa snanom vojskom, ali je pred idovima morao pobjei, jer su oni pobijeenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali jo jai.

⁷ Sruili su i sramotni kip to ga bijae podigao na rtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okruili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

⁸ Kad je kralj uo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada to mu se nije elja ispunila.

⁹ Ostade tako vie dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijae umrijeti,

¹⁰ dozva sve svoje prijatelje i ree im: "Nestalo je sna s mojih oiju i srce mi je klonulo od jada.

¹¹ Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesree zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moi bio potovan i ljubljen.

¹² Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posue to se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe.

¹³ Sad znam da me zbog toga snalo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuoj zemlji!'"

¹⁴ Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom.

¹⁵ I dade mu svoju krunu, plat i peatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u voenje kraljevstva.

¹⁶ Tu kralj Antioh umrije godine sto etrdeset i devete.

¹⁷ Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator.

¹⁸ Ali oni koji su bili u Tvri uznemiravahu Izraelce oko Svetita, neprestano smiljajui kako da im naude i tako pomognu poganima.

¹⁹ Juda odlui da ih uniti. Zato sazva sav narod na opsadu.

²⁰ Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Nainili su strelita i bojne naprave.

²¹ Ali su neki od opkoljenih probili obru, a njima se pridruili i neki od bezbonih Izraelaca.

²² Otili su kralju i rekli mu: "Dokle e oklijevati da nam izvri pravdu i osveti nau brau?

²³ Dobre volje pristali smo da sluimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i drimo se njegovih odredaba.

²⁴ Zato sinovi naeg naroda opsjedaju Tvru i zamrzie na nas. I poubijali su sve koji su im dopali aka i razgrabili su nam batinu.

²⁵ I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve.

²⁶ Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvru: hoe da je zauzmu, a utvrdili su Svetite i Betsur.

²⁷ Ako im se ne isprijei, uinit e jo i vie, a ti ih vie nee zaustaviti."

²⁸ Na te se rijei kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starjeine svojih pjeaka i zapovjednike konjanika.

²⁹ Dole su mu i najamnike ete drugih kraljevina i od morskih otoka.

³⁰ Broj se njegovih snaga podigao na sto tisua pjeaka i dvadeset tisua konjanika i trideset i dva slona uvjebana za rat.

³¹ Doli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i ak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili.

³² Tada se Juda, prekinuvi opsadu Tvre, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru.

³³ Kralj ustade u ranu zoru i pouri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su ete zauzele borbene poloaje, a trube zatrubile.

³⁴ Slonovima su davali groani i dudov sok da ih potaknu za boj.

³⁵ ivotinje su razmjestili meu bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuu pjeaka opremljenih lananim oklopima i bronanim ljemovima, a k tomu su svakoj ivotinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika.

³⁶ Ti su upravljali svim pokretima ivotinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali.

³⁷ Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila etiri snana ratnika.

³⁸ Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.

³⁹ Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene titove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja.

⁴⁰ Jedan se dio kraljevskih eta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenue u vrstom i ureenom rasporedu.

⁴¹ Uzdrhtae svi koji su uli graju toga mnotva, bahat njegovih stopala i zveket oruja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka.

⁴² Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade est stotina ljudi.

⁴³ Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu ivotinju opremljenu kraljevskom ormom, viu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj

⁴⁴ i rtvova se da izbavi svoj narod i stee vjeno ime.

⁴⁵ Hrabro potra prema ivotinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili.

⁴⁶ Uvue se pod slona, probode ga maem i ubi. ivotinja se strovali na Eleazara i zgnjei ga. Tako on pogibe ondje.

⁴⁷ idovi su, videi silnu kraljevsku snagu i estoku vojsku, pred njom uzmakli.

⁴⁸ Kraljevska vojska krenu protiv idova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion,

⁴⁹ a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izili iz grada jer vie nisu mogli izdrati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poivala.

⁵⁰ Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu.

⁵¹ Prilino je dugo opsjedao Svetite. Sluio se protiv njega strelitima, bojnim napravama, bacaima plamena, kamenja i strelica, a tako i praarama.

⁵² I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaa. Borba potraja dugo.

⁵³ Ali u skladitima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potroili i posljednje zalihe.

⁵⁴ Tako su u Svetitu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se rasprili svaki na svoju stranu.

⁵⁵ Filip, koga je kralj Antioh jo za svoga ivota odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje,

⁵⁶ vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje dravnim poslovima.

⁵⁷ Na tu vijest Lizija je samo gledao da to prije ode. Rekao je kralju, vojskovoama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvreno. Osim toga, ekaju nas poslovi kraljevstva.

⁵⁸ Pruimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom.

⁵⁹ Dopustimo im da ive po svojim obiajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo poinili."

⁶⁰ Taj je prijedlog kralju i starjeinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je idovima mir, a oni ga prihvatie.

⁶¹ Kralj i starjeine potkrijepie sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izili iz Tvre.

⁶² Potom kralj uzie na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvreno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono porui.

⁶³ Nato hitno podie tabor i vrati se u Antiohiju. Tu nae Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji. <p>