2 Maccabees 7

¹ Godine sto pedeset i prve utee iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

² Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

³ Kad je on to doznao, ree: "Ne pokazujte mi njihovih lica!"

⁴ Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva.

⁵ Potom su k njemu doli svi bezakonici i bezbonici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveenikom.

⁶ Oni su pred kraljem optuivali narod govorei: "Juda je sa svojom braom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

⁷ Zato poalji ovjeka u koga ima povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustoio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagae!"

⁸ Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorjeja, ovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

⁹ Njega posla s bezbonikom Alkimom, komu je potvrdio sveenitvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.

¹⁰ Oni su otili i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj brai s miroljubivim rijeima, punim himbe.

¹¹ Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeima, jer vidjee kako su doli s velikom vojskom.

¹² A oko Alkima i Bakida okupilo se vijee zakonoznanaca da pronae pravedno rjeenje.

¹³ Meu Izraelcima prvi su Hasidejci zatraili da se s njima sklopi mir.

¹⁴ Govorahu oni: "S vojskom je doao sveenik od Aronova plemena. Nee nam uiniti nita naao."

¹⁵ Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Neemo vam uiniti nita naao, ni vama ni vaim prijateljima."

¹⁶ Oni mu povjerovae. A on zapovjedi te izmeu njih uhvatie ezdeset ljudi i pogubie ih onaj isti dan, prema rijeima Pisma:

¹⁷ "Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijae nikoga da ih ukopa."

¹⁸ Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoe: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su poloili."

¹⁹ Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoili k njemu. Bacio ih je u velik bunar.

²⁰ Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomae. Bakid se vrati kralju.

²¹ Alkim se stao boriti za velikosveeniku ast.

²² Oko njega sabrae se svi koji su smuivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i poinili mnogo zla u Izraelu.

²³ Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmauju i sama poganska zlodjela,

²⁴ stade obilaziti svim judejskim krajevima osveujui se istaknutim prebjezima i branei im prolaz zemljom.

²⁵ Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristaama osilio i kad je razabrao da im se nee moi oprijeti, vratio se kralju te ih optuio jo gore. <p>

²⁶ Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovoa, koji bijae neprijatelj Izraelu; naloi mu kralj da istrijebi taj narod.

²⁷ Doavi u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor porui Judi i njegovoj brai ove himbeno miroljubive rijei:

²⁸ "Neka izmeu mene i vas ne bude rata. Posjetit u vas miroljubivo, sa slabom pratnjom."

²⁹ Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

³⁰ Razabravi da je k njemu doao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga vie ne htjede vidjeti.

³¹ Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama.

³² Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoe u Davidov grad.

³³ Poslije tih dogaaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izili su neki sveenici i narodni starjeine da ga mirno pozdrave i pokau mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

³⁴ Ali im se on naruga, ismija ih, oneisti i obasu pogrdama.

³⁵ U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit u tu graevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je iziao sav razjaren.

³⁶ Sveenici su uli, stali pred rtvenik i Svetite i progovorili suznih oiju:

³⁷ "Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kua molitve i pronje.

³⁸ Osveti se tom ovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maa! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!"

³⁹ Nikanor je otiao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridruila sirska vojska.

⁴⁰ Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisue ljudi. On se ovako pomolio:

⁴¹ "Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, iziao je tvoj aneo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisua.

⁴² Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezboniki govorio protiv tvog Svetita i sudi mu po njegovoj zloi!"

⁴³ Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijae razbijena, a i on pade u bici.

⁴⁴ Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oruje i razbjeali se.

⁴⁵ idovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubei za njima bojnim trubama.

⁴⁶ Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maa, nijedan nije izbjegao.

⁴⁷ Uzee plijen od njih. Zatim odsjekoe Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

⁴⁸ Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

⁴⁹ Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.

⁵⁰ Tako se judejska zemlja malo smirila.