2 Maccabees 1

¹ Aleksandar Makedonac, sin Filipov – tada ve gospodar Grke – provali iz zemlje Kitima i potue Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.

² Povede mnoge ratove, zauze tvrave i poubija kraljeve zemlje.

³ Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.

⁴ Sakupi silnu vojsku, podloi svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaaju danak.

⁵ Konano pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.

⁶ Sazva svoje slubenike, odlinike koji su s njim rasli od mladosti, i jo za ivota razdijeli im svoje kraljevstvo.

⁷ Tako, poto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.

⁸ A njegovi asnici preuzee vlast, svaki na svome podruju.

⁹ Svi se oni poslije njegove smrti okrunie, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine mnoilo zlo na zemlji. <p>

¹⁰ Od njih doe greni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijae talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grkoga.

¹¹ U one dane naoe se u Izraelu ljudi opaki koji stadoe uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snaoe nas mnoga zla."

¹² I mnogima se to svidjelo.

¹³ tovie, pourie se neki od naroda i odoe kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obiajima.

¹⁴ I sagradie u Jeruzalemu borilite, kako to obiavaju pogani,

¹⁵ prepravie svoje obrezanje i otpadoe od svetog Saveza. Ujarmie se s poganima i prodae se da ine zlo. <p>

¹⁶ Kad je Antioh uvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.

¹⁷ Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.

¹⁸ I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmae i pobjee. Padoe mnogi nasmrt ranjeni.

¹⁹ I tako oni zagospodarie egipatskim utvrenim gradovima i poplijenie Egipat.

²⁰ A poto je potukao Egipat, Antioh se godine sto etrdeset i tree vrati i krene protiv Izraela. Uzie na Jeruzalem sa silnom vojskom.

²¹ Drsko prodre u Svetite i zaplijeni zlatni kadioni rtvenik, svijenjak sa svim, priborom,

²² stol za prinoenje hljebova, sudove za rtve ljevanice, kalee, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proelju Hrama, koje ogoli.

²³ Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posue i opljakao tajne riznice koje je mogao pronai.

²⁴ Oplijenivi sve to, vratio se u svoju zemlju, poto je izvrio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.

²⁵ U Izraelu nasta opa tuga po svim mjestima.

²⁶ Zastenjae poglavari i starjeine, obnemogoe mladii i djevojke – ljepota enska sva uvenu.

²⁷ Mladoenje udarie u tualjke; a nevjeste po lonicama prokukae.

²⁸ Sva se zemlja tresla od alosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.

²⁹ Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doe u Jeruzalem s jakom vojskom.

³⁰ Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovae. Zatim iznenada navali na grad, potue ga tekim udarcima i pogubi mnotvo Izraelaca.

³¹ Opljaka grad, zapali ga vatrom i srui mu kue i zid unaokolo.

³² ene i djecu uinie sebi robljem i porazdijelie meu sobom stoku.

³³ Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.

³⁴ Ondje smjestie opaki olo, ljude protivne Zakonu, koji se tu osilie.

³⁵ Nagomilae tu oruja i hrane i pohranie plijen koji poplijenie u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.

³⁶ Postade to zasjeda Svetitu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.

³⁷ Prolie krv nevinu naokolo Svetita i oskvrnue sveto mjesto.

³⁸ Zbog njih pobjegoe itelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuina porodu svome, i djeca ga njegova napustie.

³⁹ Svetite njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenue u alovanje, subote u porugu, a slava njegova u nitavilo.

⁴⁰ K'o neko slava njegova, namnoila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.

⁴¹ I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obiaje.

⁴² I svi se narodi pokorie kraljevoj naredbi.

⁴³ I mnogi Izraelci prihvatie njegovo bogotovlje i poee rtvovati idolima i ne svetkovati subotu.

⁴⁴ A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obiajima tuinaca koji su u zemlji,

⁴⁵ pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vie ne svetkuju subote i blagdani;

⁴⁶ da se oneisti Svetite i sveti narod;

⁴⁷ da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se rtvuju svinje i neiste ivotinje;

⁴⁸ da se vie ne obrezuju djeca, da se oneiste svakom neistoom i gnusobom

⁴⁹ i tako zaborave Zakon i izmijene sve obiaje.

⁵⁰ Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuen je na smrt.

⁵¹ Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadraja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose rtve.

⁵² I pridruie im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika uinie u zemlji.

⁵³ Takvi primorae Izraela da se skriva u svakojakim zbjeitima.

⁵⁴ Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto etrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za rtve paljenice Grozotu pustoi. I u susjednim judejskim gradovima podigoe rtvenike.

⁵⁵ I palili su tamjan na vratima kua i po trgovima.

⁵⁶ A u koga naoe knjige Zakona, razderae ih i bacie u vatru.

⁵⁷ Ako bi otkrili da tko uva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.

⁵⁸ Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.

⁵⁹ Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su rtve na rtveniku podignutu na oltaru za paljenice.

⁶⁰ Po toj zapovijedi pogubljivali su ene koje su dale obrezati svoju djecu;

⁶¹ objesili bi im o vrat dojenad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvrili obrezanje.

⁶² Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoe postojani i pokazae se hrabri te nisu jeli od neistih jela.

⁶³ Radije su ili u smrt nego da se oneiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.

⁶⁴ Uistinu, straan gnjev bijae nad Izraelom.