2 Maccabees 3

¹ Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.

² Poduprijee ga sva njegova braa i sve pristalice njegova oca i oduevljeno povedoe rat Izraelov.

³ On proiri nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oruje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, otrim maem tabor titei.

⁴ Premac lavu svojim djelima, postade k'o lavi to za plijenom rie.

⁵ Gonio je otpadnike, trag im njuei; palio je tlaitelje svoga naroda.

⁶ Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posreilo.

⁷ Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat e se uspomena njegova.

⁸ Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbonike, od Izraela srdbu da odvrati.

⁹ Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra rasprene.

¹⁰ Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojti na Izraela.

¹¹ Saznao za to Juda, pa ga presrete, potue ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboe, a ostali pobjegoe.

¹² Oplijenie ih, a Juda sebi prisvoji ma Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog ivota.

¹³ Kad je Seron, sirski vojvoda, uo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki as krenu u rat,

¹⁴ ree: "Stei u ime i proslavit u se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rije."

¹⁵ I krenu i uzae s njim snana vojska bezbonika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.

¹⁶ Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprijei mu se Juda sa akom ljudi.

¹⁷ Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoe Judi: "Kako e se oduprijeti nas aica tome silnom mnotvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane."

¹⁸ A Juda im odgovori: "Lako se moe dogoditi da i aica ljudi uklijeti mnotvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa aicom.

¹⁹ Pobjeda u ratu ne zavisi od jaine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost.

²⁰ Ovi izlaze na nas u premoi drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i nae ene i djecu nau i da nas oplijene,

²¹ a mi vojujemo za goli ivot i za svoje svete uredbe.

²² Zato e ih Gospod pred naim oima satrti, i nita se ne bojte."

²³ Tako ree i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku.

²⁴ Nae za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoe u Filisteju.

²⁵ I zavlada strah pred Judom i braom njegovom i obuze prepast sve okolne narode.

²⁶ Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.

²⁷ Kad je sve to uo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva – vojska silna.

²⁸ Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku.

²⁹ Uto opazi da presuuje blago u njegovim riznicama i da su mu dravni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmuio zemlju zatirui zakone koji postojahu odiskona.

³⁰ Poboja se dakle da nee, kako je ve bivalo, imati odakle podmiriti trokove i smoi darove to ih je prije dijelio podanom rukom, premaujui u tom svoje prethodnike.

³¹ U toj je tjeskobi odlui poi na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.

³² Ostavi Liziju, ovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi dravne poslove od Eufrata pa do egipatske granice.

³³ I povjeri mu skrbnitvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.

³⁴ Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu to je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:

³⁵ da se poalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbrie i spomen na to mjesto,

³⁶ a onda da se na svem onom podruju nasele tuinci i njima da se razdijeli njihova zemlja.

³⁷ Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto etrdeset i sedme. Prijee preko Eufrata i poe se probijati kroz gornje krajeve.

³⁸ Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, mueve junane, prijatelje kraljeve.

³⁹ S njima posla etrdeset tisua pjeaka i sedam tisua konjanika da navale na Judeju i da je opustoe po zapovijedi kraljevoj.

⁴⁰ I pokrenu se sva ta vojska, stie do Emausa i utabori se ondje u nizini.

⁴¹ Kad se o tome proulo meu trgovcima u onomu kraju, uzee oni mnogo srebra i zlata i okova te dooe u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevaima se pridruila vojska iz Sirije i drugih zemalja.

⁴² Juda pak i njegova braa vidjee da se mnoe zla i da su se vojske utaborile na njihovu podruju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uniti.

⁴³ Rekoe tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i poimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!"

⁴⁴ I sazvae sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosre.

⁴⁵ Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijae nikog od sve djece njegove da ue ili da izie. Po Svetitu se gazilo, u Tvravi se nastanie stranci, poganima posta svratite. Jakovu je radost iezla, umuknula mu frula i citara.

⁴⁶ Izraelci se sastadoe u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je neko Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.

⁴⁷ Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine.

⁴⁸ Razvili su knjigu Zakona da potrae u njoj ono to inae pogani trae od svojih idola.

⁴⁹ Iznesoe sveeniku odjeu i prvine i desetine i pozvae nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.

⁵⁰ I zavapie tada jakim glasom k Nebu: "to da sada uinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo?

⁵¹ Svetite se tvoje gazi i skvrni, sveenstvo je tvoje tuno, ponieno.

⁵² Pogani se, evo, udruie protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znade to nam spremaju.

⁵³ Kako emo im odoljeti ako nam ti ne pritee u pomo?"

⁵⁴ I zatrubie nato u trublje i povikae iz sveg glasa.

⁵⁵ Juda tada postavi narodu starjeine: tisunike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

⁵⁶ Onima pak koji su ba gradili kuu, ili su se tek oenili, ili su sadili vinograd, ili bijahu straljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kui.

⁵⁷ I vojska krenu i utabori se juno od Emausa.

⁵⁸ Juda izda zapovijed: "Opaite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udruie da istrijebe nas i nae svetinje.

⁵⁹ Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.

⁶⁰ Bit e onako kako Nebo hoe."