1 Esdras 5

¹ A pravednik e se vedro sueliti s onima koji ga tlaie i koji prezirahu patnje njegove.

² Kad ga ugledaju, uzdrhtat e od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.

³ Govorit e meu sobom, puni kajanja, i uzdiui u tjeskobi svoje due:

⁴ "To je onaj komu smo se neko podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov ivot ludou i svretak njegov neasnim.

⁵ Kako li se ubrojio meu sinove Boje i dobio udio svoj meu svecima?

⁶ Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.

⁷ Bazali smo stazama propasti i prohodili bespua pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.

⁸ to nam je koristila oholost? to nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?

⁹ Sve je prolo kao sjena i kao kratkotrajan glas.

¹⁰ I kao laa koja sijee uzburkano more i traga joj nema kuda proe niti brazde hrptici njezinoj u valovima;

¹¹ ili kao ptica to zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: iba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snaan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema vie nikakva traga njezinu letu;

¹² ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina –

¹³ tako i mi: jedva to smo na svijet doli, a ve nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloi se svojoj sasvim istroismo."

¹⁴ I doista, nada je bezbonikova kao pljeva to je vjetar raznosi i kao sitna pjena to je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.

¹⁵ A pravednici ive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevinjeg.

¹⁶ Zato e iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom e ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih miicom zatititi.

¹⁷ Latit e se svog ara ljubomornog kao oruja i naoruat e sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;

¹⁸ kao oklop obui e pravednost, a kao ljem stavit e sud bez himbe;

¹⁹ uzet e nepobjedivu svetost kao tit,

²⁰ a kao ma naotrit e estok gnjev i sav e svemir poi s njim u boj protiv bezumnika.

²¹ Tad e poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat e na cilj kao iz nategnuta luka;

²² iz bojne sprave izlijetat e zrna grada srdbom nabijena. Na njih e voda morska bjesnjeti, i rijeke e ih potapati bez milosti.

²³ Dah Svemoi zapuhat e protiv njih, izvijat e ih poput vihora. I tako e svu zemlju opustoiti bezakonje i opaina e prevrnuti prijestolja vladalaka.